Prije će Modrić preći u Real, Lara izabrati, Sammir postati pravi
sportaš ili pasti kiša nego ja napisati post. Lako za ove ispred, ali nikako
nema kiše. Dobro je da bicikliram, a ne bavim se veslanjem na divljim vodama, jer
voda više nema. Iz savskog korita viri T-rexova glava, jer nikada nije bila
ovako niska, a čini mi se da sam neki dan vidio i pustinjsku kokoš. Uz pustinju
se uvijek vezuju i pljačkaši, što piramida što zalutalih pustolova. Živjeti u
Brodu je također pustolovina života, a mene je opljačkao Brod-plin s računom od
463 kune za srpanj. Zajedničke režije (brojila) = kolektivna odgovornost. Tako
mi to nekako izgleda.
Dok sam tijekom hladnijih mjeseci bio na fitnesu primijetio sam kako
ljudi vole da im iskoče žile. Tako sam i ja ovog proljeća i ljeta naporno
trenirao i evo nagrađen sam sa žilama po nogama. U mom slučaju iskočile su mi
vene na listovima. Baš je to super, sad ću još i one čarape morati nositi.
Ispadne da bi bilo bolje da nisam ništa mijenjao. Negdje sam pročitao da znaju
iskočiti kad se smrša pa hajde neću dramiti zbog toga. Od bicikliranja sam
dobio i podočnjake i žuljeve, a mogu i cijeli dan sjediti na betonu bez
jastučića, možda i na staklu i ekserima.
Danas je održan i drugi triatlon na kojem nisam sudjelovao. Iako sam
siguran da bi ga svladao u 4,5-5 sati jednostavno ne mogu ući u Savu. Znam da
nema morskih pasa u njoj, ali nakon jučerašnjeg pojavljivanja krokodila u
Dravi, više ništa nije kao prije. Zamisli da plivaš, a iza tebe dva vesela oka
vire iz vode i repić koji služi kao kormilo. Šta mu reći? Da je Lacosta bolja
marka od one Paul&sharka, jer morski psi su neugledni i ne nose aparatić za
zube koji im rastu u tri reda. Neka hvala. Kad bude plivanje u bazenu, eto i
mene na triatlonu.
Danas sam se napokon spustio ispod 115 kila. Tri i pol mjeseca nisam
uspio probiti tu granicu, iako sam bicikl vozio skoro do Londona (da sam išao u
jednom smjeru). Na kraju sam pribjegao jednoj vrlo učinkovitoj metodi, a
potrebni su selotejp i škare. Odrežete komad selotejpa, zalijepite na usta i
probijete rupu za slamku. I tako dva dana, samo tekuće, ali napokon je uspjelo.
Sad se napad na 110 čini mogućim, a već sam počeo sumnjati u sebe da ću
uspjeti.
Danas nas je napustio i jedan velikan. Otišao je Neil Armstrong,
velikan koji je (tako kažu) prvi hodao po Mjesecu. Vjerojatno su na Mjesecu
zastave spuštene na pola koplja, sigurno je i dan žalosti, a zasigurno će
dobiti i svoju ulicu na Mjesecu. Svaka mu čast, iako mislim da je onu noć
sletio u pustinju u Nevadi.
