Sezona druga, klapa prva

Prošla je prva godina i kada se sve podvuče izgubio sam 8,1 kg, a osjećam se kao da sam dobio 18. Doba je novogodišnjih odluka i ja sam donio samo jednu i to kako ću duže izdržati u poštivanju istih, a želje su ionako iste kao i svake godine, jedino što svake godine Djed Mrazu pišem da mi ne donosi ove sijede vlasi zbog kojih ne mogu ni petodnevnu bradu pustiti, a da me netko ne konstatira kako sam isprao crnu boju. Kosa je ista priča, ali to je ionako Žena kriva.

Zašto se novogodišnje odluke popularne? Zato što smo svi tada siti i što nam se tada gadi pola hrane, alkohol smo nemilice ubacivali, a oni neoprezniji i izbacivali potpomognuti sa francuskom salatom koja je danas najomraženije jelo, a do Uskrsa će čudesno uskrsnuti i biti pri vrhu liste želja.

Biciklističke su izvađene iz ormara, tajice za trčanje također, šuškavac je spreman i brdo majica za natapanje. Bio je problem naći volju koja se zavukla negdje na dnu ormara, ali i ona je sada tu. Na Poloju nisam bio gotovo 2,5 mjeseca i već mi je počeo nedostajati takav način života. Nedostaju mi moji penzići sa štapovima s kojima sam prešao dug put od mumljanja, mrkog gledanja do srdačnog pozdravljanja. Nedostaju mi psi koji jedan dan veselo mašu repom, a već sutra povampireni žele od mene napraviti mljeveno meso. Nedostaju grčevi i bol u listovima i razdvajanje mišića koje Žena tako nježno odradi da mislim kako mi odvaja meso od kostiju.

Puno toga natprirodnog se dogodilo zadnjih dva mjeseca. Odjeća se misteriozno skupila, a obuća nije pa sam isključio mogućnost kako sam se raspuzio. Hrana je neusporedivo finija nego ljetos, krevet puno udobniji za spavanje, kuhinja prostorija kojoj vrijeme tako brzo prolazi, a na kuhinjskim elementima i hladnjaku kao da su brojevi iz adventskog kalendara i svaki dan ispraznim jedan broj. Moja Žena kaže kako ćemo i kutnu garnituru morati hitno mijenjati, jer je na mom mjestu nastala rupa od sjedenja u koju dijete može sakriti. Iako mislim kako pretjeruje, Žena je u stanju svaki dan iskinuti komadić spužve i načiniti rupu kako bi me potjerala na trčanje, a da joj je pukao film – pukao je. Inače, kada sam ja u pitanju Žena je vrlo sklona pucanju filma, jer pucao joj je film dok sam trenirao par sati svaki dan, danas joj puca što ne treniram. Sve je Ok dok joj puca film, ali kad zapuca iz Crvene zastave, nitko mi neće pomoći.

Sve je to razlog za sutrašnji prvi trening u ostvarivanju ovogodišnjih ciljeva: istrčati 500 km, ispedalirati 5000 km, preživjeti polumaraton i 150 km vožnje bicikla u jednom danu. Prošle godine sam uspio u prosjeku 60% ovih ciljeva, ali krenuo sam nesposoban za potrčati više od 50 metara i voziti bicikla više od 10 minuta, sada je ipak drugačije.