Šećerna pasta

Šećerni namazi su sjajna stvar na kruhu, čak i žlicom kada se zagrabi. Sve opcije su dobre osim jedne. To je kada ti šećerna pasta završi na leđima. Nije to bilo neko naslanjanje, nego je u pitanju depilacija leđa. Početkom godine sam pokušao, ali nisam uspio. Uvjeren kako mi Žena namjerno nanosi bol i kako to sigurno može bezbolnije odustao sam na pola i ostao puludepiliran. Danas sam ipak bogatiji za to iskustvo i ipak sam izdržao. Suzama sam natopio tepih, a nogom sam toliko lupao po podu da sam čuo susjedov odgovor metlom mo stropu. Moji jauci i Ženin smijeh koji su se miješali prostorijom najbolji su pokazatelj kako smo zajedno prošli ovo skidanje zimskog runa što je izričita Ženina želja, a ja sam bio protiv. Onda smo prije par dana donijeli kompromis kako ne moram odmah skinuti runo, nego mogu čekati do vikenda. Tvrd sam ja orah. Prsa sam odgodio za par dana. Noge ne dam.

Ne dam noge, ali trup sam cijeli dao. Nisu mi jasna ta leđa i zašto ih treba depilirati. Nisam ja sad nešto kao grizli dlakav, ali Žena se stalno poziva na estetiku. U konačnici, ja svoja leđa ni ne vidim i to je jedna od onih stvari koje činimo zbog drugih, a ne zbog sebe. Bol je posebna priča. Za usporediti je kao da odem do automehaničara povaditi zube i onda kod keraničara da mi zakuca lijepe bijele keramičke, a anestezija je domaća brlja. Kakvu kvalitetu života (to furaju oni metrići) dobivam s glatkim leđima? da mi majica bolje klizne niz leđa? Dave sa depilacijama i onda hodaju sa trodnevnom bradom okolo. To nikome ne smeta i to je cool, posebno kad rezanci ostanu visiti s brkova, ili komadi papirnate maramice po obrazima, jer je jednostavno zapela na šmirgl papir. Te dlake su OK, još ako ima koja metalik boje onda si vjerojatno i pametan.

Još uvijek sam pod dojmom EURA 2012. Kad svi oni milijuni istrče na teren, sucu je sigurno sjajno kad pored njega protrči Ronaldo (100M€), a on sudi za 5k€, a kao glavni je na terenu. Dobije zviždaljku, kolegama podijele zastavice da mašu sa strane, drugu dvojicu stave iza gola da ne smetaju, a jedan dobije semafor i puste ga dva puta do aut linije. I onda su oni glavni, ješ ovaj što trče po terenu ima fetiš da baca novčić prije utakmice, a ovi od 100M€ pogađaju što će se okrenuti. Daju mu i žuti i crveni kartončić na kojem poslije utakmice skupljaju autograme. Suce treba potpuno izbaciti, a uvesti Big brother (Beusana) da gleda utakmicu i preko razglasa govorio što treba činiti. Ako se igrači pokoškaju, odmah policiju s pendrecima poslati u teren. Nogomet bi bio puno zanimljiviji.

Trebao bi jedan savjet. Stomak sam stukao i sada treba mjesecima dotjerivati do potpunog nestanka maščobe. Problem su mi grudi i nema šanse da ih ikako riješim. Ima li tko kakvo riješenje?

EURO 2012.

Napokon je počeo EURO. Šteta što nema mojih omiljenih europskih država Turske i Izraela koje s Europom stvarno imaju puno toga zajedničkog, a obožavaju se motati po europskim sportskim natjecanjima i Eurosongu. Ljubavni jadi mladih Turkinja su obvezno televizijsko gradivo svake europske domaćice koja drži do sebe, a Izraelske recepte gledamo svaki dan u dnevniku. Koji bi to bio sraz. Igraju Turska i Izrael. S Izraelom nitko ne graniči, a Turci su sve na pola. Imaju pola grada u Europi i pola Cipra, ništa nisu napravili do kraja.

Ono što ipak obilježava zadnja dva dana su dva para ženskih grudi. Kada sam prvi puta vidio fotku pomislio sam kako su se cure namazale rakije. Kada sam deseti puta vidio sliku pomislio sam kako će se proslaviti na webu. Kada sam tisućiti puta vidio sliku, pomislio sam kako mediji pretjeruju, a kada sam ju vidio milijuniti put shvatio sam da su cure postale brend. Mogle bi iz Ministarstva kulture preći u Ministarstvo turizma. Shvatio sam i kako je jako važno što su članice HDZ-a, jer vjerojatno, po medijima to mogu napraviti HDZ-ovke iako su oni dokazali svoju čednost mičući onu (dooobru) stražnjicu s reklame turističke zajednice. I što se nameće kao zaključak? Dok gay zajednica paradira po Hrvatskoj sise se moraju pokazivati po inozemstvu, jer to valjda ovdje nikoga ne zanima. Već ih vidim na turističkim sajmovima na "Croatia" štandovima ispod natpisa "Small land, big boobies". I onda na tim štandovima umjesto kušaonica vina, staviti njih dvije u hrvatskim dresovima. Svi zapadnoeuropski penzioneri bi došli na štand i poslije u Hrvatsku. Dosta o njima.

Hrvatsku sam gledao u omiljenoj biriji Mozartu. Pravi momci su pili pivo, mi ufurani smo cuclali radler, a žene su izmišljale toplu vodu. Sad bi čips, sad bi kokice, sad bi nešto slatko. Posebno su me nervirali šetači. OK, ne mora voliti nogomet, ali zašto mora meni hodati ispred televizora i onda umjesto da pogleda koji je rezultat, pogleda u nas koji gledamo. I onda se ja osjećam kao čudak.

Moja Žena i ja smo u braku već 16 godina i odlučili smo ubaciti malo adrenalina u naš život. Žena se nešto kuži u struju (gledala film o Tesli) i odlučila je promijeniti jedan utikač i šalter. Međutim, spuštanje osigurača je za luzere, a i ja sam podržao njenu ideju. Šta prava Žena ima spuštati te osigurače i čemu uopće oni služe. Ne smijem ju samo previše puštati, jer se bojim kako bi mi se mogao dogoditi neki nesretan slučaj. Recimo da me ubije pegla. Mogu misliti kakvih bi priča bilo na sahrani.

Proljeće

Mislim da je napokon došlo pravo proljeće i da stižu lijepi dani. Inače se svake godine razbolim u ovo vrijeme, ali ove me izgleda zaobišlo. Moju Ženu nije zaobišlo. Stalno kupi neke viruse u zadnje vrijeme. Neki dan joj se vrat ukočio i okreće se u kuku, vrat je potpuno izgubio funkciju. Pitala me je što da radi i ja sam se velikodušno ponudio da pozovem egzorcistu. Mislim da joj samo on može pomoći. Kaže jedna Ženina kolegica da ju odvedem na injekciju. Nema teorije. Neću voditi ženui na uspavljivanje. previše je papirologije. Jedino mi ostane da pronađem račun i odvedem punici na reklamaciju.

Jučer sam se i prijavio za biciklističku vožnju Okučani - Slavonski Brod. Kaže Žena da nisam normalan. Ni sam nisam siguran hoću li moći prevesti tih 80 km. Puno je 80 kilometara, bezbroj puta se mogu izgubiti. Kažu iz udruge da mogu voziti u sredini da mi pravi biciklisti smanje otpor zraka. Kužim ja njih. Hoće od mene napraviti pravog biciklistu, jer ću onda ja moći svima njima potpuno ukloniti otpor zraka, čak i kombiju koji ide u pratnji. :) Dobra je to ekipa, veselim se toj vožnji.

Danas sam išao na misu, a srednje dijete je bacalo latice u procesiji. Osim djeteta bila je i moja mama, što da vidi uniku, što da vidi jesam li ja došao vidjeti kćer. Žena je ostala doma praviti tortilje i malo sam se durio što ne idemo svi, ali na kraju je ispalo da je tako najbolje. U jednom trenutku za vrijeme mise dotrčalo je malo dijete (cca. 2 god) i vikalo "tata, tata". Nisam znao kako da se postavim, ako se nasmješim pola ljudi (svi koji me znaju) gledat će me sa zgražanjem i čuđenjem, jer se nisam pohvalio. Ako ostanem hladan, druga polovina (koja me ne poznaje) će se također zgražati i gledati me sa čuđenjem), jer sam hladan prema malom djetetu. Shit, što god napravim pogriješit ću. Tih par sekundi dok mama nije dotrčala do djeteta činilo mi se kao cijela vječnost. Međutim, mama je također jako taktična. Ona je vikala: "Nije ti to tata, nije ti to tata". Sad smo se svi smijali, samo što sam ja htio propasti u zemlju. Neki su i dalje mrtvi ozbiljni gledali u mene, a ja sam slijegao ramenima. U tom trenutku mi je lik moje Žene proletio pred očima. Čovječe, dobro da nije došla. Nokautirala bi me da ispadnem iz cipela. Mama nije vidjela ovu dogodovštinu. Djeteov otac i ja uopće ne sličimo. :)