srijeda, 13. lipnja 2012.

EURO 2012.

Napokon je počeo EURO. Šteta što nema mojih omiljenih europskih država Turske i Izraela koje s Europom stvarno imaju puno toga zajedničkog, a obožavaju se motati po europskim sportskim natjecanjima i Eurosongu. Ljubavni jadi mladih Turkinja su obvezno televizijsko gradivo svake europske domaćice koja drži do sebe, a Izraelske recepte gledamo svaki dan u dnevniku. Koji bi to bio sraz. Igraju Turska i Izrael. S Izraelom nitko ne graniči, a Turci su sve na pola. Imaju pola grada u Europi i pola Cipra, ništa nisu napravili do kraja.

Ono što ipak obilježava zadnja dva dana su dva para ženskih grudi. Kada sam prvi puta vidio fotku pomislio sam kako su se cure namazale rakije. Kada sam deseti puta vidio sliku pomislio sam kako će se proslaviti na webu. Kada sam tisućiti puta vidio sliku, pomislio sam kako mediji pretjeruju, a kada sam ju vidio milijuniti put shvatio sam da su cure postale brend. Mogle bi iz Ministarstva kulture preći u Ministarstvo turizma. Shvatio sam i kako je jako važno što su članice HDZ-a, jer vjerojatno, po medijima to mogu napraviti HDZ-ovke iako su oni dokazali svoju čednost mičući onu (dooobru) stražnjicu s reklame turističke zajednice. I što se nameće kao zaključak? Dok gay zajednica paradira po Hrvatskoj sise se moraju pokazivati po inozemstvu, jer to valjda ovdje nikoga ne zanima. Već ih vidim na turističkim sajmovima na "Croatia" štandovima ispod natpisa "Small land, big boobies". I onda na tim štandovima umjesto kušaonica vina, staviti njih dvije u hrvatskim dresovima. Svi zapadnoeuropski penzioneri bi došli na štand i poslije u Hrvatsku. Dosta o njima.

Hrvatsku sam gledao u omiljenoj biriji Mozartu. Pravi momci su pili pivo, mi ufurani smo cuclali radler, a žene su izmišljale toplu vodu. Sad bi čips, sad bi kokice, sad bi nešto slatko. Posebno su me nervirali šetači. OK, ne mora voliti nogomet, ali zašto mora meni hodati ispred televizora i onda umjesto da pogleda koji je rezultat, pogleda u nas koji gledamo. I onda se ja osjećam kao čudak.

Moja Žena i ja smo u braku već 16 godina i odlučili smo ubaciti malo adrenalina u naš život. Žena se nešto kuži u struju (gledala film o Tesli) i odlučila je promijeniti jedan utikač i šalter. Međutim, spuštanje osigurača je za luzere, a i ja sam podržao njenu ideju. Šta prava Žena ima spuštati te osigurače i čemu uopće oni služe. Ne smijem ju samo previše puštati, jer se bojim kako bi mi se mogao dogoditi neki nesretan slučaj. Recimo da me ubije pegla. Mogu misliti kakvih bi priča bilo na sahrani.

2 komentara: