Disanje u Brodu

Buđenje zadnjih dana predstavlja pravu noćnu moru, jer većina nas kada se probude duboko udahne. Onda vidim sve zvijezde, a kako je Felix Baumgartner padao, istom brzinom bi ja mogao odletjeti gore. Stvarno, jesmo li dio nekog pokusa, je li apokaliptična budućnost počela? Odmah se javlja prva dilema, zatvoriti prozor i ostati konzerviran u smradu ili ostaviti otvoreno pa možda i prestane smrditi. I tako mi danima otvoren prozor.Čekam da prestane smrditi. I televizor već smrdi na pokvarena jaja. Trčanje je također doživljaj. Dio puta smrdi rafinerija, a drugi dio do Poloja deponija iz Bosanskog Broda koja je navodno jako dugo tinjala. Odeš zdravo živjeti a pokupiš karcinom pluća. Još ako ugaziš u pseći drek doma dođeš kao biohazard. Danas je smrad bio najgori, jer se osjetio čak iz Zagreba. Ministarstvo je izjavilo kako je ovdje sve super i kako smo ispod granice kada bi trebali umirati na ulici otrovani plinovima iz rafinerije. To više boli od smrada. Sve češće naplatne kućice u Ivanjoj Reci doživljavam kao granicu. Sigurno će me jednog dana tražiti putovnicu, a budući da seljaci rade pizdarije uvest će nam i vize. No dosta politike, vratimo se hrani.

Od nezdravog zraka, gori je samo zdravi ručak. Moja Žena je stručnjak za izabrati najodvratniju namirnicu i prodavati priču kako je to super, a kad proguglam i oni joj daju za pravo, a kao Google najpametniji. Sinoć sam gledao one freakove u Masterchafu. Kužim vegane, ali što je ono bilo? Kao treba jesti ono što raste u krugu 100-200 km. Onda lik izvadi algu. Gdje da nađem algu. Hrpa začina koji s Hrvatskom imaju veze koliko i blagostanje. Himalajska sol? Morat ću poslati mail svom omiljenom šerpi da mi pošalje. Ipak, najbolje su mi palačinke koje se peku duže od vola. Danas sam pokušao kupiti trule banane od kojih se prave te palačinke, pa mi je trgovkinja rekla da ima u kontejneru iza (pozna me, vjerojatno je znala da ju zafrkavam zbog Masterchafa). Najbolja mi je izjava bila kad je ona žena rekla: „Da profesionalni kuhari znaju što mi znamo, gdje bi im bio kraj“.

Kad bi J.K.Rowling znala što ja znam o pisanju...Harry Potter bi izašao u jednom nastavku na 50 stranica i ne bi mogli ni crtić napraviti po njemu, a ne 7 filmova (ili koliko ih već ima).