Korak naprijed, nazad dva

Ajoj. Prošlo je više od dva mjeseca od zadnjeg bloga. U međuvremenu sam napredovao kao mladunče slona i ponovo od hladnjaka i špajze napravio Bermudski trokut. U biti, vaga je počela zanositi u desno od onog dana kada sam prestao pisati blog. Trčao sam, vozio bicikl (nekad čak i 100 km), ali hladnjak energetskog razreda H (hipnotički) je mamio, a „grozne“ firme poput Krafta, Nestlea, Kraša, Leda i pekarne Janković su učinile svoje. Sinoć sam odlučio kako ću jutros poslije trčanja stati na vagu pa što bude. Je, dobilo se, dosta se dobilo, a sada treba pobijediti sebe...opet.

Jedva sam dočekao jutrošnje trčanje. Vrijeme je bilo „savršeno“. Čim sam se probudio, pogledao sam kroz prozor i doživio šok, jer nije bilo balkona. Nije se vidio od magle. Kud ću u maglu, sigurno nikoga nema na stazi do Poloja. Nema veze, idem ipak. Oblačim tajice za trčanje, jednu, drugu majicu i jaknu i krećem. Ufuran poput Bolta ne koristim lift, nego se pješaka sletim s 8. kata. Vrijeme je idealno, ne vidi se 50 metara ispred sebe, a sumporvodik je 4 puta iznad dozvoljenog. Iako mislim kako sam se prvi probudio, komunalci su smeće već odvezli, a i novine su već na kiosku. Na brzinu sam prešao Korzo, a na šetalištu moj omiljeni puhački trio. Bivši radni kolege mašu puhalicama za lišće tako da i prašinu podižu. Uopće nisu glasni kada prolaziš kraj njiha, ali kad ih čuješ iz kreveta zvuči prestrašno.

Ljetos od „wannabe“ rekreativaca se nije moglo proći trim stazom, ali zadnjih dana samo stara ekipa nas 15-ak. Sjajni penzići sa štapovima (s kojima sam se počeo i pozdravljati, jer smo si sad dobri) isto su prorijedili. Nema više rolera, poput lastavica nestadoše bez traga. Jedina ekipa koja uživa u magli su psi lutalice kojih inače nema, ali po maglo obožavaju sudjelovati u mojim promjenama ritma trčanja.

Danas sam vidio reklamu jedne turističke agencije „Tragovima Sulejmana Veličanstvenog“. Prvo sam mislio da je to fotomontaža lude ekipe iz Newsbara, ali ono reklama zaozbiljno. Ne znam ide li se na konjima ili autobusom i spava li se u šatorima. Sulejmana na stranu, ali ako netko bude organizirao stazama Charliea iz Dva i pol muškarca nek mi netko javi, bar nema nasilja. Pažnju mi je danas privukao i mladić koji je kopajući septičku jamu pronašao mamuta. Nije sreće poput Hamad bin Khalife da iskopa nešto drugo, ali bar će biti glavni baja u selu. Možda nešto kapne i od arheologa koji će se sada useliti u dvorište kao Alan kod Charliea.

Jeste vidjeli kako mogu napisati blog, a da ne spomenem Ženu?