37. puta

Prošla suskoro četiri mjeseca i red je dati krv. 37. puta. Neće Žena duže živjeti od mene. Kako se približava dan davanja, tako čovjek sve više osjeća potrebu za davanjem. Ne bi rekao da je ovisnost, ali jednostavno moraš pustiti krv. Pustio sam ja i prekjučer kad sam se razbio s biciklom, ali to se ne broji. Kako sam se približavao bolnici, sve više mi je kroz glavu prolazilo ono kinesko smeće koje me je prošli puta optužilo da sam anemičan. Skoro me medicinska sestra odbila zbog ludog aparatića. Kako sam zadnjih dana u renoviranju, koža na prstima je otvrdnula, jer od krema priznajem samo Nutellu pa s ničim ne mažem ruke. Jedva je probila jagodicu i poprilično je boljelo (prvi puta) kao da me čakijom pod rebro bocnula, a ni krvi se nikuda nije žurilo. Kinesko smeće je stajalo na stolu, a na njemu je pisalo kako je 21:58 sati. Opet je pokvaren i čeka samo mene. Medicinska sestra ubacuje kapljicu i smeće pokazuje 144. Nisam anemičan. Sretan sam zbog gluposti.

Uzimam upitnik i popunjavam, 50-ak glupih pitanja, ali uvijek sve točno odgovorim. Sve do danas. Kada sam ušao kod doktorice, prvo me ispitala sve one generalije i krenula izmjeriti tlak. Zamolih ju da izmjeri na desnoj umjesto na lijevoj ruci. Lijevu sam natukao. Ako mi napumpa tlak do 200 vrištat ću tamo, a bilo bi mi malo bed pa rekoh da izmjerimo na drugoj. 145/80 malo je povišen. Znam i od koga mi je to, ali to sam jučer riješio, čudno da se tlak zadržao. Rekoh kako sam se nalio kave. Polako me je počinjala čudno gledati. Onda je uzela upitnik da provjeri jesu li me grizli malarični komarci, jesam li bio promiskuitetan na karnevalu u Riu, operiram li se u zadnje vrijeme i jesam li ljubitelj tetovaže i piercinga. Onda je uslijedilo pitanje kao grom iz vedrog neba. „Bili ste trudni i izgubili bebu?“ O shit, šta sam to zaokružio? Uslijedila je bukvica kako moram čitati pitanja s razumijevanjem, a mislio sam da sam takve razgovore ostavio iza sebe u osnovnjaku. Baš sam se fino obrukao. Kada mi je rekla dapodignem majicu, sjetio sam sesvog kolege koji je mislio da se sviđa doktorici kada je to zatražila od njega.

Samo vađenje je proteklo glatko, ali kada sam izašao van s onom mrežicom na ruci krenulo je sažaljevanje moje malenkosto. Ovako izubijan i krastavih ruku, samo mi je mrežica s gazom nedostajala. Ljudi su me sažaljivo gledali, a neki poznanici su me i pitali što mi se dogodilo. Pokupio me kombajn.