utorak, 31. srpnja 2012.

Friz


Svaki dan dok vozim bicikl imam problema s frizurom. Ne nosim kacigu, ni šiltericu, što iz razloga što ne prave toliko velike brojeve, što zbog škrtosti da potrošim novac na to, a što iz razloga što mi je to bez veze. Ako ne stavim gel u kosu, kad siđem s bicikla sva kosa mi je pod pravim kutom i izgledam kao ona dvojica iz Glup gluplji. Ako stavim gel u kosu, onda leteća gamad koja mi se stalno zabija u glavu, svako malo zaglavi u kosi i ne može izaći iz plastične frizure. Neponovljiv je osjećaj kada je osa tako zaglavila. Pri punoj brzini sam ju vadio.

Stoga sam nakon što sam Ženi pustio da mi onom šećernom pastom ukloni ruho s leđa došao je dan kada sam odlučio prići korak bliže ćelavcima. Otišao sam kod Irene i rekao da bi obrijao glavu. Irena koja se svaki puta trudi izgledati kao da sluša što pričam i ovaj puta je klimnula glavom i nastavila me šišati i praviti frizuru koju nosim već godinama. Rekoh joj da stavi mašinicu na 1 i da pređe po sredini da se više ne bih mofao predomisliti. Znam samo jednog koji se predomislio. To je pjavač Prodigy-a u spotu Firestarter. Više nitko. I dalje me odbijala tako ošišati. Čak je rekla da se prvo mora čuti s mojom Ženom. Znate, moja frizerka nije za zafrkanciju, jer ima pticu. Nije to kanarinac, papagaj ili australska zeba. Ona ima neku vranu ili tako nešto. Zato nikako da joj kažem u imperativu što želim pa i dalje molim da me ošiša kako želim. Kad me je dovela do ruba suza, ipak se odlučila poslušati me. Vjerojatno je to i htjela. Sigurno joj je moja Žena rekla, kad već ona nije blizu da me njena kolegica dovede do ludila. No, kada je mašinica krenula kroz kosu osjetio sam veliko olakšanje. Ni sam nisam bio siguran jesam li dobro postupio, ali na prvoj vožnji poslije šišanja znao sam da sam dobro postupio. Vjetar me je škakljao, a napokon će i tjeme uhvatiti malo boje. Veselio sam se i što su me penzići s biciklističke staze jutros shvatili puno ozbiljnije. Hodali su u parovima kao djeca iz vrtića kad idu na predstavu. Tko zna, možda mi se sunce odbijalo od glavu pa su bili zaslijepljeni.

Kad sam već kod sunca, više ne vidim onih dvoje penzića što svako jutro gledaju izlazak sunca.  Je li tko vidio krugove u žitu? Tko će ga znati.

Neki dan sam pisao o olimpijadi, a danas se priča može potkrijepiti brojevima. U Sidneyu 70.000 prezervativa nije bilo dovoljno. Silno su me podsjetili na mene kad sam bio dijete. Sigurno ih pune vodom i gađaju prolaznike s balkona. Zakon.

1 komentar: