nedjelja, 29. srpnja 2012.

Olimpijada


Napokon su počele olimpijske igre. Sportom se nisam bavio godinama i jedino što mi je bilo zajedničko s Olimpijadom je što sam izgledao kao olimpijski krug, i to onaj crveni. Gledao sam i svečano otvaranje igara. Nakon onog tjeranja kiše koja je padala u cijeloj Kini, osim na stadionu bio sam skeptičan što će Britanci napraviti. Britanci imaju jako bogatu povijest, jer su svakome oteli malo, malo prisvojili, malo odvukli i sebi dovukli. Neke stvari na otvorenju meni su ipak ostale nerazumljive. Krenut ću od nas. Zašto su snimili našeg predsjednika iz onog kuta i jasno se vidi da je prva dama veća od predsjednika. Nije to isto kao što je Carla Bruni veća od svog muža, ovo je više pitanje gastronomije. Kad smo kod gastronomije, bilo je par sportaša koji isto izgledaju poput olimpijskog kruga, ali mi nije jasno kojim sportom se bave. Sumo nije olimpijski sport, proždiranje hot-dogova također, možda ako su ubacili klackanje kao olimpijski sport. Da sam bar prije znao. Zanimljiv mi je bio i Tomislav Nikolić. Za razliku od našeg predsjednika, Tomo je bio pravi navijač. Razvukao je šal na kojem je pisalo „Srbija“ i tako da je cijeli svijet vidio kako se predsjednik razmahao. Samo Srbija je pisalo na latinici. Sigurno su mu podmetnuli.                                                                                                                                                                    

Meni je jedna od zvijezda večeri bio njemački navijač, koji se toliko zanio u mahanje, da je zaboravio nalazi li se u Londonu ili na Saboru podmlatka svoje stranke kasnih 1930-ih. Možda je mislio da je na atletskoj stazi parada, možda je mislio kako ga nitko ne gleda, možda je mislio kako će netko odobravati  njegovo mahanje, ali u konačnici najvjerojatnije uopće nije mislio. Zvijezda je također bila i ona Indijka na čelu povorke indijskih sportaša. Jedina nije bila obučena poput svoje delegacije, a nije ni mahala samo je zjakala okolo. Sigurno je gledala hoće li ju zaštitari zaskočiti. Uglavnom, dva dana nakon otvorenja, još uvijek nitko ne zna tko je ona. Jimmy Jump polako postaje drugorazredni egzibicionist, jer ova mlada dama je skoro i zastavu otela i mahala s njom. Modni izričaj je bio svakakv. Afrikanci su u pravilu bili u svojim tradicionalnim nošnjama i gotovo sam siguran da su isto obučeni za svaku olimpijadu. Naši su bili u trenirkama, jer to se kod nas nosi. Talijani su bili u nekoj kreaciji i svi su bili zanimljivi na svoj način, ali Česi su ipak privukli najviše pažnje. Osim što su bili bez veze občeni, imali su i gumene čizme. Imali su plave gumene čizme sa zvjezdicama. Vjerojatno su čuli kako u Londonu pada dosta kiše pa su se spremili preventivno. Jedva čekam da dignu te čizme na eBay pa da si ih kupim, jer to će biti „must have“ ove jeseni. Uglavnom, otvorilo se.

Svi sportaši žele na olimpijadu. Mislio sam da to ima veze sa sportom, ali onda sam čuo priče o olimpijskom selu. Mislio  ja selo, ko selo, a kad ono u tom selu sve dijeli. Kažu da su besplatni hamburgeri. Nije neka fora. Ljudi paze na liniju, osim onih što se bave streljaštvom i sličnim zahtjevnim sportovima. Gledajući plivače, više masti ima u hamburgeru nego u cijelom plivaču. Podijelili su i desetke tisuća prezervativa. Vjerojatno se sportaši više vesele ovim darovima. Čak na engleskim kladionicam postoji okada hoće bi biti dovoljno prezervativa. Nisam upućen, jesu li korigirali koeficijent.

Zimska olimpijada je čista pušiona. Svi samo gledaju kako se dokopati sarme i kuhanog vina.

Nema komentara:

Objavi komentar