Koja ono dijeta?

Mi debeli smo vrlo naivni i lakomisleni ljudi. Svaki drugi dan u novinama pročitamo neku novu revolucionarnu dijetu i u niskom startu smo spremni krenuti u odlučujuću bitku. Prije nego krenemo na novu dijetu, još ćemo se jedan dan najesti i u pravilu se prežderemo da nam bude muka. Osobno sam na opraštanjima prije dijeta nabacio barem 15 kilograma. Ono kao, sutra ću na dijetu pa ću danas pojesti pizzu, par kugli sladoleda, čokoladu, kilu kruha, brdo plodova svinjca, pivo, čips i malo kikirikija. Ajme. Ovo sam prošao jedno dvadeset puta i svaki sljedeći naivno (kao kad idem na izbore) vjerovao da će baš ovaj puta biti drugačije. Nitko neće priznati, ali svaki drugi debeljko ovo radi i onda se poslije osjeća glupo, jer je napravio nepotreban korak unatrag.

Ono što je presudno prije kretanja na dijetu je ono što svaki instant nutricionist ili „fog dealer“ je to da se u dijeti smije sve jesti. Vrišti iz predgovora „Jedite sve što volite i ne budite gladni i pritom izgubite 8 kilograma u mjesec dana“. Svi kreću puni elana, a da ni sami ne znaju na koji način će skinuti kile,a ko nastave po starom. Metu se police u trgovačkim centrima, jer par namirnica i pokoji egzotični začin će učiniti čuda. Kruh naravno nitko ne smanjuje, naravno osim pekara. Primijetio sam da je kruh sve manji. Uglavnom, prolaze sve ove navlakuše, samo da se tenisice ne moraju obuvati.

Tenisice, moćnije od najmoćnije tablete, bolje za metabolizam od najzelenije trave. Tenisice su ključ. Često me u zadnje vrijeme zaustavljaju poznanici i ispituju na kakvoj sam to fenomenalnoj dijeti. Zove se nožna dijeta. Prije doručka noge moraju ispedalirati 25 kilometara. Poslije ručka noge moraju ispedalirati još 25 kilometara, a ako se previše šećera ugura u usta, onda se ispedalira još koji. Eh da, jedem sve što volim. Jedem, ne proždirem. Budući da dnevno potrošim između 2500 i 4000 kalorija, samo treba paziti da se ne pojede više od toga. To je sva matematika.

Kod svakog skidanja kila, mi debeli tražimo priznanje okoline. Volimo kada komentiraju naš napredak, kada nas lažu u oči, kada laskaju i pričaju gluposti samo da bi se mi osjećali bolje. Znamo da muljaju i pričaju gluposti, ali ih obožavamo slušati. Meni su osobno najdraži poznanici koji su mi dok sam imao 140 kg govorili kako imam samo koju kilu viška, a danas kako sam super skinuo kile i više ne moram ni jednu. Jedva čekam što će reći kada izgubim još 20 kg. Sigurno će reći: „Ti imaš 95 kg? Kladio bi se da imaš 80“. Užas. Odoh gledati otvorenje Olimpijskih igara. Šteta što nema suma na olimpijskom programu, jer bi onda i ja mogao sanjati olimpijski san. Budući da bez suma na olimpijadi nikada neću završiti, jedino se mogu nadati da neću završiti na ...Paraolimpijadi.