subota, 12. svibnja 2012.

Dolari


Sinoć sam čvrsto odlučio kako ostajem doma. Žena je htjela ići na Moto susrete. Ucijenjen, ipak sam se predomislio. Ne kužim tu psihozu oko susreta. Prvo se trebalo uopće probiti do Poloja. Odmah na skretanju na moju cestu vidim izvanredno stanje. Gori rotacija i puno je policije. Možda će biti i Pride u sklopu Motosusreta. Odmah uz policiju je i M.A.S.H. zlu ne trebalo. Dobro je organizirano, vidi se na prvu. Svo ono zelenilo u kojem uživam svakog jutra je pokriveno limenim ljubimcima. Dolazimo do rampe. Kao da svojevremeno iz Istočnog Berlina hoćemo ući u Zapadni Berlin. Teška srca se odvajam od kuna, a zazuvrat dobivam narukvicu šljašteće zelene boje zbog koje sam cijeli dan imao problema. Svi su me sažaljivo gledali i ispitivali o seksualnoj orjentaciji. Svima sam rekao da mi je to Kerum poklonio za splitsku paradu. Mogli su nešto bolje smisliti. Nakon što smo jedva našli parking i pri tome skoro pregazili likove koji su ležali i pišače koji su se skrivali između auta. Sviraju neki tribute band AC/DC i što si pijaniji to bolje zvuče. Da bi čovjek bio pijaniji mora nešto i popiti. Žao mi je klinaca koji su u vrećicama probavali unositi alkohol pa su ipak to popili prije ulaza. Stariji igrači su to u gepeku rjašavali. Piće je bilo i skupo i jeftino. Skupo je malo pivo za 10 kn, a jeftina je Jegercola za isto 10 kn. Mislio sam da zaštitar na rampi kontrolira unosi li se alkohol i kada nam se nagnuo na prozor, instinktivno sam rekao kako ne unosimo nikakav alkohol. Čovjek nas je samo htio uputiti gdje da parkiramo. Nije dobio priliku. Kad smo se stopili s masom, odmah sam ostao bez Žene i prvih 2 sata sam ju vidio samo 5 minuta. Bio sam s ekipom iz osnovnjaka i faksa (onog što nisam završio, ne ovog drugog J ). Baš smo se ismijali. Do smijeha mi nije bilo kada sam shvatio kako bikeri narušavaju monetarni suverenitet jedine nam domovine. Odbijali su uzeti kunu, inzistiraju ljudi na dolarima. Neće ni švicarce. Kupili smo tih dolara, ne može čovjek biti žedan cijelu večer. Ne može čovjek niti potpuno trijezan slušati one kao AC/DC. Ne može čovjek trijezan gledati ni što mi napraviše od Poloja. Shvatio sam kako pseći drek uopće nije neki veliki problem. Fakat ne znam kada ću se sljedeći puta spustiti dolje, a sa ceste neću sići makar mjesec dana. Možda je i pivo bilo pokvareno. Dosta ljudi je teturalo okolo i djelovali su bolesno. Nije bilo ni stripteasea. Istina, skidali su se neki trbonje koji su također djelovali da su pojeli nešto pokvareno. I tako čudeći se, došlo je 4.30 i valjalo je poći doma. Umjesto buđenja, ja sam tek išao leći. Večeras se pak nismo dogovorili. Ostao sam ustrajan, jer vrijeme je prijeteće. Žena je ipak otišla, kao i ostatak ekipe. Nadam se da ste ponijeli sidro, da ne bi bilo kao u Čarobnjaku iz Oza.

Obećao sam pozdraviti zagrebačku ekipu u Rubelj grilu. Hvala što čitate.

3 komentara:

  1. Reci ekipi neka slobodno ostave pisani trag,ne budem Pale na tvom blogu!!Povremeno izađi van,da provjeriš leti li ti Žena na ćilimu,toliko puše...

    OdgovoriIzbriši
  2. sad mi nije zao sto nisam isla na moto susrete, a mislim da sam insistirala, imala bih gadnih predbacivanja od strane svojega Ljublju do Vukovara.Laknulo mi...

    OdgovoriIzbriši
  3. Ova ixerica gore trebala je popiti kavu samnom na Poloju,ali Ljublju nije imao volju...Samo,nama je ovo 9.motorijada,pa nalazimo mane...

    OdgovoriIzbriši