srijeda, 9. svibnja 2012.

Ribice


Kad sam se jutros probudio i upalio komp vidim da Google opet veliča nekoga. Opa, arheolog koji je otkrio Tutankamonovu grobnicu. Respect. Samo druga su danas vremena i traže se novi junaci. Naježim se od pomisli koliko će biti slavan arheolog koji otkrije Sanaderkamonovo blago. Ne bi se začudio da u toj grobnici nađe i Tutankamonovog blaga. Kažu neki dan kako je čudo da je onaj Vrisak prodan za 120M $. Nije čudo. Sve više-manje dobre slike su završile kod Sanadera. Ovi bi u Louvru trebali provjeriti je li im Lisa original. Danas sam opet tukao po voćnom jogurtu i žitaricama. Vratio sam se starim navikamai baš me zanima što će sutra vaga pokazati. Po povratku, onakav gladan sam išao po Ženu u Dr. Fish. Čim sam ušao unutra vidio sam da bi te ribice mogle fino na gradele. Nagovara me da stavim ruku u bazen i da mi grickaju mrtvo tkivo. Čuo sam da je to dobra stvar, ali da nešto živo gricka mene živog. Halo!? Divna Ženica odmah plasira priču kako sam se sledio i da bi ja sigurno obavio peeling, samo da me nije strah. OK, perem ruke. Guram ruku unutra i mali lešinari kreću sa poslom. Kao da me pecka struja, a njih sve više. Tu i tamo otresem ruku, ne može100 od jednom. Svidio sam im se. Sve mi ljube ruke. Ima i neka velika kada s LCD-om. U nju bi mogao kada budemo igrali Europski prvenstvo u nogometu. Ribice su bar tihe i ne tlače sglupostima za vrijeme utakmice. Kaže Žena da trebamo do DM-a i da prošetamo. Super, obožavam đirati preko pijace kad ne radi. Kupili smo što smo trebali, ali Žena se ponaša malo čudno. Kreće u suprotnom smjeru, od mjesta gdje sam parkirao. Čudno. Ne djeluje mi pogubljeno, ali gazi prema Konikomu, a auto nam ispred bolnice. Počinje se tresti i onda odjednom staje. LOL, stojimo ipred škrinje sa sladoledom Kod Žutog. Opet trepće kao onaj mačak iz Shreka i skakuće s noge na nogu i gleda koji će. Žuti je majstor. Uspio je sav onaj njen sladoled staviti u jedan fišek. Veći joj je sladoled od glave. Čak sam i ja pokleknuo. Zvoni telefon. Starija kćer javlja da je roditeljski za sat vremena. Bitno je da se na vrijeme javi. Supruga je otišla u Gimzu na informacije, a ja u osnovnjak na roditeljski.  Bilo nas je čak 8. Kako sam se ja bojao tih roditeljskih kao klinac. Ovi moji to uopće ne proživljavaju na isti način. Sjećam se da je mama uvijek pila neke tablete kad bi se vratila.

1 komentar:

  1. Bože,pa nisi valjda toliko postao sladak,da bi te sve ribice svijeta popapale..!!

    OdgovoriIzbriši