Praznik rada

Danas sam krenuo ranije na trčanje, jer pretpostavljao sam kako će biti gužve na Poloju. Htio sam to izbjeći. Kada sam krenuo sunce još nije izašlo, ali izašli su ljudi. Onih dvoje penzića su čekali sunce da gledaju u njega, čak su i kolegice hodale iako nije radni dan. Bile su na drugoj strani ceste. Još uvijek razmišljam zašto. Cijelo vrijeme pokraj mene su tutnjali automobili obarajući brzinske rekorde. Treba zauzeti mjesto. Ne kužim, valjda nema dovoljno mjesta za 10.000 ljudi. Dotrčao sam prvi puta do Poloja i onda iznenađujući prizor. Tamo je već 50 automobila. Vrvi ljudima. Iako sunce još nije baš izašlo, ljudi traže hladovinu. Od mjeseca valjda. Odlažu se roštilji, meso se nosi u kadama, a pića ima kao da se Rusi planiraju natjecati u opijanju. Čak sam vidio i neke klince koji se svađaju, jer je netko ponio električni roštilj, koji će valjda u zemlju priključiti. Klinci su bili baš simpatični. Vraćam se nazad i ljudi mi trube. Budala trči. Tko je vidio trčati kad se danas jede mesina. I sam se pitam kog vraga radim danas na Poloju, kada 99% ovih ljudi neće doći do prvog kupanja i od jeseni ih nema do daljnjeg. Samo sam dva trkača vidio. Inače ih ne vidim. To su oni savjesni koji će se prejesti danas, a dok budu žvakali će se podsmjehivati ekipi, jer su oni svoj obrok potrošili. Naravno, tu je i par poznatih faca koji su tu svako jutro. Okrećem se kod bazena i vraćam se na drugi krug. Bojim se što će me sada zateći na Poloju, jer auti tutnje sve više i više. Čak neki i pretječu, valjda da nitko ne sjedne pod njihovo drvo koje su zapišali sinoć. Jutros je bio jedan oblačić i baš on je zafrkavao sunce i bila je ugodna hladovina i milina za trčanje pa sam vrlo brzo stigao nazad na Poloj. Od prizora sam skoro pao na koljena. Prizor apokalipse. Stotine dimova diže se u zrak. Kao da su sindikalne igre Indijanaca koji rade na dimnim signalima. Miris mesine se širi, jedino nisam vidio vola da je podvrgnut nemilosrdnoj rotaciji uz termičku podršku. Budući je svijet otišao u tri lijepe, očekivao sam i kako će netko dovesti živo janje ili prase pa sve na Poloju odraditi. Nisam to vidio, ali dug je dan. Možda se kasnije dogodilo. Meso je prejako mirisalo i pobjegao sam glavom bez obzira, jer bi se u suprotnom počeo upoznavati s nepoznatim ljudima s ciljem uvaljivanja na roštilj. Onim klincima ne bi. Oni su i dalje tražili utičnicu po Poloju. Kad sam dotrčao kući, počeo sam pregovore sa Ženom što ćemo danas. Hoćemo li ići na Poloj, Petnju ili Ljeskove vode. Odjednom Žena kao grom iz vedra neba bubne da bi mogli u Vinkovce na bazene. Nema teorije. Kud je daleko, kud je prevruće za put, kud imaju samo zatvoreni bazen. Bilo nam je super u Vinkovcima.

Aktivnost – Trčanje 10,03 km, hodanje 1,75 km i plivanje. Potrošeno: 1397 kcal.