nedjelja, 13. svibnja 2012.

Kiša


Završili su susreti i treba podvući crtu. Osim podvučene crte, ja sam i povučen za nos. Sinoć nisam išao zato što sam procijenio kako će ljudi i šatori letjeti okolo. Iako sam ostao doma, Žena je ipak išla. Koliko god me ucjenjivala, prijetila, zastrašivala, ipak me nije nagovorila da idem. Vjerojatno je uz sebe imala kuglu  koje su nekada bile hit u kamenolomima, jer nije završila kao u Čarobnjaku iz Oza. Tek oko 01.00 sam shvatio kako neće biti kiše i da bi se moglo otići, ali to je kao doći u svatove poslije janjetine. Po informacijama koje sam dobio, Ženi se u obiteljskom stablu definitivno nalazi Spužva Bob Skockani. Može  5 litara upiti. Kod kolegicinog muža tamanila je koktele, prvo zelene, a kada je njih potamanila prešla je na ženstvene rozne. Naravno, Jeger je pila između koktela, čisto da ih razblaži. Dok bi se drugi pod tolikom količinom alkohola skidali, penjali po stolovima, Žena se molila. Sigurno se molila da ne mogu zaspati dok se ona ne vrati. Naravno da joj je upalilo. Zaspao sam tek oko 02.00 sata, tek malo prije nego je došla. Toliko je bila tiha da me probudila prve milisekunde. Toliko mi je trebalo i da opet zaspem. Kako je ušla kući, tako je i kiša počela padati. Vjerojatno nije krenula ranije da ne bi Ženu naljutila. Jutros nisam trčao, a ni bic vozio. Ulazim u opasnu fazu. Hrana se gricka, a tjelovježba nije toliko redovita. Inače, cijeli vikend mi je upropastio račun za plin. Iako nisam odvrnuo radijator, račun iznosi 641,00 kn. Ljudi koji imaju svoja brojila toliko imaju po zimi. Od ukupnog računa, 400,00 kn otpada na toplu vodu (hladna još 300,00 kn). Ne bi toliko tople vode potrošio da imam i gejzir u dnevnom boravku, a hladne trošim kao da imam autopraonicu (30 kubika). Ženi je odmah sinula ideja da se možemo manje kupati (Čačić presnažno djeluje na nju), djeca predlažu da se manje peru zubi, a ja bi da manje kuhamo i cijeli dan jedemo iz istog tanjura. Uzalud sve, kada je brojilo u podrumu. Loš je osjećaj biti tako bespomoćan. Bespomoćan sam bio i danas kod punice. Ostavila je palačinke u hodniku, tako da ih vidimo dok se penjemo i prije nego uđemo unutra. Pojeo sam palačinku i prije nego sam došao. Ručak je bio umjeren, ali uštipci su bili sjajni. Svih desetak. Uglavnom, sa žgaravicom i punog stomaka odlazimo do mojih. Mama je isto pravila kolač. O ne, moram paziti. Pojest ću samo dva. Dva po dva.

Nema komentara:

Objavi komentar