Oda lopovu

Budim se i pun elena izlazim iz stana i onda šok. Nema bicikla. Već sam se jednom preznojio, ali sin je bio ostavio bicikl kod bake, ali danas nije. Obišao me lopov. Odnio je bicikl, ali i ključ. Osjećao sam se kao da sam promašio penal u finalu svjetskog prvenstva. Zašto ja? Lik je bicikl pješke nosio s 8. Kata i to u vrijeme dok lift nije radio i kroz hodnik su paradirali stanari. Ili je netko iznutra, ili neki bolesno hrabar, netko tko bi pustio Čačića da vozi iza njega. Prvo sam ga doveo u ljubavni odnos s njegovim pretcima koji su mu usadili narkomansko-kockarsko-kleptomanski gen. To nije lijepo i ipak sam mu poželio ljepše stvari, jer ne bih si zbog bicikla trasirao put u pakao. Poželio sam mangupu da dobije najveći jack pot koji je ikad izvučen, ali poželio sam mu i da izgubi listić. Da ga izgubi dok je bio u preljubu i da žena i ljubavnica podijele novce, a njemu ostane alimentacija. Poželio sam mu i da što skuplje proda moj bicikl, ali da ga onda pronađem kod novog vlasnika pa da mu mora vratiti novce koje je prokockao ili spiskao na drogu. Zaželio sam „čovjeku“ da s novcima koje dobije za bicikl u kockarnici zaradi milijun kuna, ali da na pijaci za tu lovu kupi lažne Eure. S njima da ga ćope u nekoj Azijskoj demokraciji (plus paketić droge). Uglavnom, želim mu sve najbolje, ipak s jednim velikim ali.

Jutros sam trčao. Neobično je to što je po prvi puta bilo više pasa nego ljudi. Svi psi su bili apsolutno crni, vjerojatno neka pseća obitelj. Vidio sam i jednog psa čija se slika vrtila kod ljudi koji se bore za Victus. Tko god vam ga je udomio pustio ga je ponovo na ulicu. Ne volim trčati s ljudima, jer volim razmišljati i kombinirati dok sam taj sat sam sa svojim mislima. Pogotovo ne želim da mi se pas mota oko nogu, jer da mu stanem na nogu, ispale bi mu oči. Ona pseća obitelj što je jutros sijala strah, čak je uplašila i moje kolegice iz županije. Bile su ukopane kao stećak. Psi su lajali jedni na druge, a one su gledale. Shit, ziher im je tako i na poslu. J Psi su se ipak dogovorili i svaki je otišao na svoju stranu.

Danas mi je i Žena napokon ozdravila i počela provocirati i zagorčavati mi život. Bilo je dosadno gledati ju bolesnu proteklih dana i osjećati grižnju savjest kada bi joj namjerno skuhao krivi čaj, jer ju kao nisam čuo. E pa ženo, dobro došla natrag i nadam se da ćeš briljirati na nastupu (zapamtiti koreografiju) u subotu kada vas pola Korza bude gledalo.

Ipak završna misao mora biti vezana uz bicikl. Lopov me sada vraća na fitnes i Zumbu, jer mi ne pada na pamet kupovati bicikl prije kasne jeseni kada cijene skroz padnu. I da, želim mu da mu TV krepa za vrijeme utakmice Europskog prvenstva, a ja bi mijenjao svoj XXL dres za XL (sigurno je netko prerastao). Čisto da se ne bacaju novci, a i ne hodamo tih dana u civilki kao da smo s Marsa pali.