srijeda, 2. svibnja 2012.

Kupus


Novi mjesec, novi početak. Danas sam počeo raditi u jednoj tvrtci i navio sam si sat u 5.00 kako ne bi propustio jutarnje trčanje. Mrkli mrak. Hvala lijepo, ne treba baš toliko pretjerivati. Nešto me i grlo boli, kao da sam progutao zapaljenu cigaretu. Nakon što je žena opsovala mene, istu sam psovku proslijedio mobitelu i vratio se u krevet. Sutra ću naviti u 5.30 pa ću vidjeti. Inače, žena još od jučer kuka kako joj je voda ušla u uši i kako joj mućka u glavi. Ne može nikako to istjerati van i sada se polako javlja realna opasnost da se izleže žaba. Ako netko zna recept neka mi kaže, iako joj možda iscuri na Zumbi večeras. Nemam pojma kako joj je to i završilo u glavi kada cijeli dan na bazenu nije kosu smočila. Pola vremena se sunčala, a pola bila u onom hidromasažnom bazenčiću u koji se natrpa 20 ljudi jedni drugima u krilo. Onda ih zrak masira i onda oni budu super. Valjda. Nemam problema s kostima i reumom. Imam problema s hranom, posebno danas. Otišao sam na posao, a nisam si ponio jogurt i žitarice za doručak. Nema trgovine ni blizu, a nisam htio ni pod koju cijenu naručivati junk food. Tako su danas prvog radnog dana moja crijeva pravila zvučnu kulisu gdje god bi se pojavio, pratila su me kao famfare. Svi bi čuli da dolazim. Svi su čvršće stiskali svoje sendviče kada bi prolazio. Naravno, moj ured je točno preko puta kuhinje. Nekako sam izdržao i uputio se doma. U autu sam navio glazbu do daske kako se buka iz stomaka ne bi čula vani. Žena me je par puta zvala i SMS-ala po pitanju ručka. Iznenadit će me. Vidim Obelixovog vepra s jabukom u ustima, možda lazanje s mesom (ne one s povrćem), možda bi mogla napraviti onu pizzu u lisnatom tijestu. Što sam više razmišljao, to su crijeva više navijala. Dolazim kući i Bundyjevski  se javljam „Honey I'm home“. Duboko sam udahnuo. Miris kupusa je proparao moj nos, dušnik i pluća. Skužila me je. Čeka moju reakciju. Psujem u sebi, a na glas hvalim ručak. Znam da je zdrav, čak je i odlično napravljeno i s malo bibera je genijalna stvar. Ali to se jede bez viljuške i noža. U to se može kruh umakati, može i rukav. To kada se tanjur izvrne ne možeš samo puhnuti i nastaviti jesti, to nije na jelovniku Big mamme. Da ručak bude nezaboravan pobrinula se mlađa kćer prosuvši punu čašu Cedevite po kruhu koji sam trebao jesti. Pošto sam dosta kasnio s posla trebalo je okrenuti krug u mikrovalnoj, a tamo me čekalo iznenađenje. Moja Žena me dočekala s kavom. U stvari, ostavila je vodu u šalicama da kada budem zagrijavao kupus shvatim kako trebam i Nesicu skuhati. Darth Vader.

1 komentar: