Gdje se dobro jede?

Lagao bih kao prosječan političar kada bih rekao da sam se u zadnje vrijeme ustručavao zaviriti u hladnjak. U isto vrijeme, nikako da stignem na trčanje i pedalizanje. Crni oblaci su se nadvili nad moju bitku. Jednostavno sam zaboravio doručkovati i bio sam spreman na beskonačan dan, jer tko zna kad će ručak. No, promjena plana. Eto me u Zagrebu. Jednostavno neću stići sve obaviti i od klopanja nema ništa. Sjest i plakati. Ipak, sve se to nekako izdržalo, ali onda mi je jedan potpuno nenadani susret i osoba totalno uljepšala i uništila dan. Dok sam tankao na pumpi, prišao mi je stari perač prozora i pitao, mogu li ga odbaciti do Lužana. Odbio sam ga na prvu, jer ne vozim stopere. Promjena emocija. Onda mi se srce nekako steglo i ipak odlučujem povesti ga. Promjena emocija. Čovjek se očito nije okupao danima i moram upaliti klimu na 17 da bi uopće mogao disati. Smrzao sam se i prije nego sam izašao iz Zagreba. Čovjek počinje priču, kako sve manje ljudi staje na odmorištu Plitvice. Kažu otjerali ih šibicari i prevaranti. Onda su i njih potjerali. Odmah razvlačim osmjeh, jer se sjećam kako sam kao student uzeo lovu šibicarima. S kolegom Berom sam bio na osječkoj tržnici i rekli smo kako ćemo uložiti 50 kn, jer nemamo više i kako ćemo naduplati do 1000 kn. Naravno da su nas pustili prvu, ali umjesto da idemo na duplo počeli smo vikati u pomoć i ovi su se razbježali, a onda smo i mi dali petama vjetra. Naravno, da nekoliko mjeseci nismo prošli blizu tržnice. Da se vratim svom novom prijatelju. Čovjek počinje o hrani. Iako je suh kao grana, hrana mu je opsesija. Do Kutine sam saznao cijene dnevnih menija u svim zagrebačkim restoranima. Zna čovjek cijene i u Brodu. Uvjerava me kako idemo jesti u Bosanski Brod. Polako pizdim i stišćem papučicu gasa, jer umirem od gladi, a moj suputnik tepe li tepe o hrani. Onda mi rukama pokazuje kolike su roštiljke u nekoj krčmi na Jankomiru. Objašnjava mi razlike u grahu, a ja već razmišljam da otvorim njegova vrata i gurnem ga van. Toliko me je raspizdio da sam mu rekao da ja uopće ne razlikujem pečenku od janjetine. Čovjek bi trebao raditi u turističkoj zajednici u Zagrebu. Okrećem temu kako je sutra kod nas Dan grada. Odmah me pita,hoće li biti šta za jesti. Nisam odolio. Rekao sam da će se peći vol u tvrđavi kao i kuhati čobanac. Osječka pivovara je sponzor i djelit ćese pivo. Sigurno će doći. Sad mi malo žao, ali ubio me u pojam. Onda je zaspao, vjerojatno sanjajući vola. Nakon što sam ga ostavio u Lužanima, još sam poderao po gasu, ali tata je ipak stigao svoje princeze odvesti na krijesove na Korzo, jer se ona čije ime danas nisam spomenuo nije uspjela organizirati. Cijeli dan pomaže punici i još je nema doma pa je tata spremio cure i na spavanje. Odoh još suđe oprati i objesiti veš. Super je što žena drži sva četiri kuta kuće dok se ja već danima smucam okolo. J