Salata u McDonaldsu

Po jutru se dan poznaje. Je ako si umirovljenik. Još sam malo bolestan i nisam ni danas trčao, ali sutra spremam šok ovoj vreći kostiju, dosta je ljenčarenja. Odlazim na posao i tamo se pripremam za jedan običan dan, ali nakon jednog poziva se pakiram i krećem na put. Sve je bilo strogo poslovno i u gabaritima koji se i očekuje, ali onda odjednom dolazi prijedlog za doručak u McDonaldsu. O neeee, ja i McDonalds? To je kao da izgladnjelu kravu pustite u djetelinu cijeli dan. Parkiramo i ulazimo unutra. Mirisi se šire. Zjenice mi se šire i pretvaram se u Foodminatora. Hrpa prelijepih slika hrane po zidovima. Da je i Mona Lisa visila pa čak i onaj Krik što je jučer utopljen za 120M$ ne bi ih primijetio. Skakučem s noge na nogu, možda sam i plesao. Ekipa što je bila sa mnom niže svu onu sjajnu nezdravu hranu. I ja ću. Dolazim na red. Djelatnik se obliznuo kad me vidio ovolikog. Samo na meni bi mogao zaraditi stimulaciju na plaći. Duboko udišem i spremam se izrecitirati obrok od 4000 kalorija. Otvaram usta, a iz njih izlazi: Salatu i običnu vodu. Shit, Žena mi je opet prčkala po sofwareu. Kako sam to rekao suza je sama krenula,  a grlo se steglo. Stala je glazba, imao sam osjećaj kao da svi gledaju u mene. Kao da sam kriv. Kao da sam zatražio drogu. Djelatnik je gledao u mene i čekao da ispravim rečeno. Mrtvačkim pogledom on gleda mene, mrtvačkim pogledom gledam ja njega. Čovjek pokušava probiti ledi pita me: Dressing? Odgovaram: „Ne, hvala?“ Kruh? Ne, hvala? Vidim da bi najradije pitao koji sam **** došao u McDonalds i da sam se napast trave mogao i u dvorištu. Za desert me nije ni pitao, čemu gubiti vrijeme na čovjeka koji je zastranio. Od pedeset ljudi koji su bili tamo, nitko nije imao identičnu tacnu mojoj…iskreno,ni sličnu. Morao sam to podijeliti na Fejsu, ali onda je počelo zgražanje prijatelja nad mojom sudbom. Ana mi je napisala: „Otići u McDonalds na salatu, je isto kao i otići kod kurve po zagrljaj“. Hvala Ana, sad mi je bar jasnije zašto su me onako gledali. Uklapao sam se tamo kao alkoholičar u Iranu. Hvala Bogu, brzo smo otišli. Onda sam u autu čuo narodnjak na francuskom. Rekli su mi da to pjeva neka Indira Radić, a pjesma se zove Maria. Razmišljao sam što bi morao popiti da se oturim na tu pjesmu. Sipanje votke u oko ili eksiranje dezinfekcijskih sredstava mi se čine kao limunada. Preslabo. Možda ovaj novi benzin od 100 oktana ili kerozin. Ma ništa nije dovoljno jako. Ne znam znaju li francuzi za ovo. Ne bi im bilo milo. Kao da repate na svahiliju. Svašta si ljudi dopuste.