Po šumama i gorama

Jučer je bila pričest i nisam pisao. Bilo je naporno. Ujutro nije bilo trčanja, jer ne bi stigao sve obaviti. Frizerka (Ženina kolegica) je već u 8.00 bila na vratima. Đizs. Dok su se ženski članovi redali na frizuri, ja sam s peglom u ruci brinuo o odjeći. Naravno da su zbijale šale na moj račun kako tu nešto glumatam, ali kad Žena nije znala nabrojati ni boje koje su na pegli, shvatila je kolegica da sam ozbiljan. Iako smo stigli dosta ranije, jedva smo uhvatili mjesto u crkvi, s tim da ja nisam ništa vidio od stupa. Svirali su tamburaši i bilo je svečano. Odsvirali su Ženinu omiljenu crkvenu pjesmu i htjela je zakačiti 200 kn na tamburu, ali jedva smo ju odgovorili. Mlađa kćer je također čudno reagirala na tamburaše. Kad su zasvirali, digle je ruke iznad glave i počela plesati. Na mamu. Klinci su se zahvaljivali kao dobitnici Oscara, ali bili su predobri i bilo je prelijepo. Nakon što smo se islikali, otišli smo riješiti ručak. Žena i ja smo se momački naradili, ali kad je stiglo janje, kako se ona raznježila, a crijeva su se oglasila kao da se u dvorištu upalio Boing 747. Mislim da bi mogla progutati cijelo janje i onda ispljunuti kostur skupa s očima. Uglavnom, svi su se glasno divili njenim lopočima, neviđenoj kreativnosti i iznimnom trudu (sponzorirana rečenica). Toliko su se svidili ljudima da su se svi brisali rukavom, jer im je bilo prežao umrljati lopoče čobancem. Došli su i kolači na red, a žena je morala probati sve, čisto iz radoznalosti. Opet smo se divili, ovaj puta njenoj torti. Kada me je pitala što mi je bilo najljepše jučer, odgovor je naravno bio da je to trenutak spajanja torte i mog nepca. Danas se jednostavno se nisam mogao probuditi za trčanje. Jutros sam dobio ponudu da s kolegom idem na vožnju biciklom. Oduševljeno sam pristao. Sve je bilo odlično do trenutka kada sam shvatio da sam popio svu vodu, a nismo se krenuli vraćati. Sunce je divno sjalo, tako da je koža poprimila indijansku nijansu, a zbog svojih dimenzija neodoljivo podsjećam na Hellboya. Gore ruke, gore noge, dupe je izgorilo na onom sicu već na pola puta, a mi pedaliramo kao pravi. Pokušao sam se u Šumeću ispred mjesnog doma „checkirati“ na Foursqare-u, ali aplikacija me grubo odbila u stilu WTF? Upoznajući svoj dom i zavičaj došli smo do Bebrine via Beravci. Seoska trgovina ispred koje lokalci natežu pivo mi je izgledala poput Esplanade i  utrčali smo unutra bez pozdrava tražeći hladnjak s pićem. Locirali smo Ožujsko, ali nije bilo smisla pa smo odabrali aromu limuna, samo nek je pivo u ruci. Pivo je ishlapilo u par minuta i sad je trebalo dalje. Kako sam došao do grada neću opisivati, jer se ne želim prisjećati. Trauma. Ipak se moram prisjetiti koliko sam odvježbao ovaj mjesec (danas zadnji dan). Hodanje: 87,42 km, bicikliranje: 171,00 km i trčanje: 197 km. Potrošeno: 42.850 kcal. Kad pogledam ove brojke mogu konstatirati kako sam ponosan na sebe i kako nisam normalan (uljepšana verzija). Naravno, sljedeći mjesec moram više, bolje, jače.

Aktivnost – Bicikl 42,00 km. Potrošeno: 2400 kcal.

Ispovijed

Današnji dan će biti zanimljiv. Znao sam to čim sam se probudio. Otrčao sam u zoru i opet vidio par umirovljenika koji do sada nikada nisam spomenuo, a trebao sam. Ljudi svako jutro gledaju izlazak sunca. Obično romantične duše gledaju zalazak, ali ovih dvoje gledaju izlazak. Ne znam jesu li slijepi ili imaju naočale za varenje, ali čudni su svakako, malo i jezivi. Bio sam dobro raspoložen i fino sam grabio i onda na samom spuštanju na Poloj sretnem kolegice, ali je još netko s njima. U prvi tren sam se mislio okrenuti, ali moja građanska dužnost je prići i vidjeti je li ta treća osoba ugrožena, možda je i taoc. Nije. Starija je povela dijete. Bože, pokvarit će ju. Kad sam se vratio doma, svi su bili budni, a sina sam čak sreo na rolama kad sam se vraćao doma. Danas je ispovijed prvopričesnika i roditelja. Ne znam tko je nervozniji, kćer ili Žena. Sve lopoče je pomotala i sada je spremna za nove izazove. Čim smo ušli u crkvu, malo nas je gužva pokolebala, ali stali smo u red. Žena je bila ispred mene. Dok sam ja zjakao okolo skužio sam kako odjednom Žena stoji iza mene. Shvatio sam kako se nešto događa. Došao je još jedan svećenik, jer vjerojatno su primijetili Ženu i shvatili da trebaju ispomoć. Potjerao sam Ženu natrag ispred sebe i tako je došla na red. Sjela je i krenula. Svećenik je ispočetka pozorno slušao, ali mu se sve više na licu mogao iščitavati šok i nevjerica. Žena je pričala i pričala. Shvatio sam da nešto nije u redu kada su nam počeli dijeliti vodu i donijeli stolice. Žena nije prestajala, a svećenik se nekoliko puta htio ustati i otići. U međuvremenu mu je i pizza došla. Napokon je završila i ja sam došao na red. Čiste bijele duše, anđeoske savjesti i pogleda svećenik je vrlo brzo završio sa mnom. Možda mu se i žurilo, jer nije isključeno da je dobio dekubitus slušajući Ženu. Dok je Žena završila, gotovo su svi roditelji već i otišli. Bicikliranje je propalo iako se skupilo kilometara. Umjesto da sam jurio cestom do Poloja, gutao muhe, izbjegavao pseći drek i trubio zvonio bezobraznim pojedincima vozao sam se po gradu i tražio stariju kćer koja se nije igrala tamo gdje je rekla. I da, jeo sam sladoled danas.

Aktivnost – Bicikl 14,04 km, trčanje 10,05 km, hodanje 1,35 km. Potrošeno: 2118 kcal.

Lopoč

Još dva dana do pričesti. Cijela priča se zakuhava, a Žena je već prokuhala. Nije dovoljno preklopiti salvetu, nego to mora biti remek djelo. Dva dana je čeprkala po Jubitou i gledala japanske freakove kako motaju salvete i tražila nešto prikladno svom karakteru. Napokon je pronašla. Video traje pola sata i onda od salvete nastane lopoč. Napravila je milijun tih lopoča i nemam gdje hodati po sobi. Ako stavim jedan na drugi, rekla je da će onda ona meni staviti čekić na glavu. Jedva sam dočekao 5.40 i pobjegao na trčanje. Sin je danas vadio konce pa sam mogao trčati samo 5 km, jer. I to je bilo dovoljno da vidim nešto zanimljivo. Vidio sam prelijepog haskija kojem se neki magarac ubacio u obiteljsko stablo. Ukopa se i neće nikud. Jadna žena koja ga je vodila je poludila, a pas se dobro zabavljao. Ne bi on meni tako. Danas sam kolegice sreo na stazi, čistih tenisica. Budući su na uvjetnoj, sigurno znaju da ih policija promatra pa su se ponašale poput običnih ljudi. Međutim u jednom trenutku su potrčale. Osjetio se natjecateljski duh i želja za nadmetanjem. Kako to priroda i zahtjeva, pobijedila je mlađa kolegica koja je istrčala sigurno 50 metara. Druga kolegica je odustala na pola puta. Čestitke. Poslije smo se sin i ja malo muvali po bolnici tražeći doktora da izvadi konce. Kad smo ga odšili i napokon dobili odlične nalaze, vratio sam se u film prve pričesti. Pogađate, Žena je i dalje pravila lopoče od salveta i dušu ispustila za komad papira koji će svi htjeti što prije zamazati čobancem s obraza. Međutim, ženu veseli. Nakon što sam malo peglao i sredio suđe, otišao sam otrčati svojih drugih 5 kilometara. Žena i dalje pravi lopoče. Trčanje je bilo dosta teško, jer je prevruće (bar meni koji trčim zorom i po niskim temperaturama), apsolutno nitko nije trčao oko 14.00 sati. Samo šetači i biciklisti. Vidio sam i jednu mladenku sa svojom kumom i fotografom. Čekaju mladoženju i kuma. Promatrajući ju , taj će nastradati, a i cijeloživotni horoskop mu nije obećavajući. Četveronoške se vraćam doma i zatičem Ženu kako mota lopoče. Tuširam se već drugi puta i odlazim riješiti suđe za pričest. Nisam znao da 60 tanjura (plitkih i dubokih) imaju pola tone. Ruke su mi se otegle. Da sam znao, poslao bih ženu. Vraćam se doma vukući sve te tanjure na pranje i prekidam ženu u motanju lopoča. Grabim bicikl i idem na poslijepodnevnu vožnju. Za poludit je koliko ima buba, bubica i bubetina. Sve ciljaju oko i usta. Nagutao sam se mušica, više nego što su ona dva glupa žapca Pončo i Toro vidjeli u životu. Majica mi je bila crna od svih buba koje su se polijepile po meni. Stvarno sam zaslužio „six pack“, samo dane moram ovo ponoviti jedno 1000 puta. Nekako sam se dokotrljao doma i istuširao (opet). Moram još pomoći ženi oko lopoča. Faking lopoči, kako ću samo uživati kada ih svi razmotaju i ne pogledaju. Odoh sada snositi posljedice zbog zadnje rečenice.

Aktivnost – Bicikl 14,04 km, trčanje 10,25 km, hodanje 3,80 km. Potrošeno: 2347 kcal.

Jagermeister

Sinoć me tata zove mogu li mu nešto pomoći prenijeti nešto teško jutros, tamo oko 6.30 – 7.00. Shit, tada sam na 4-5 kilometru trke i nikako mi ne odgovara. Pitam mogu li prije 6.00 doći. Bio sam tamo u 5.40. Dok sam se vozio pitao sam se nekoliko puta jesam li normalan i nijednom nisam znao odgovoriti, ali na startnom mjestu sam bio u 6.15. Trčanje je bilo dosadno, jedino što je odudaralo od kolotečine je to što nije bilo kolegica iz županije. Vjerojatno u policiji čitaju ovaj blog pa su ih napokon priveli, jer danas popodne dok sam se vozio biciklom iz šume je dolazio smrad neke lešine. Vjerojatno neki jadnik koji ne piše blog pa nije s cijelim svijetom podijelio svoje strahove i sumnje. Danas je bilo i vaganje. Prošli tjedan je bilo gadno, jer su kile išle gore. Ovaj puta sam bio spreman. Po povratku s trčanja nisam popio ni kap vode (da ne nabacujem ni gram u sebe), nisam pojeo ni bananu koju uvijek smažem poslije trčanja, nisam popio ni protein…ništa. Kada sam onakav dehidriran ušao u ljekarnu, jedva sam pozdravio, jer su mi usta bila zalijepljena. Ni kapi sline. Farmaceutkinja se začudila kada sam pitao da se izvažem, jer kada me je vidjela bila je sigurna kako ću tražiti šećera i čašu vode. Koje ugodno iznenađenje kada sam vidio novu kilažu, odmah me je prošla žeđ i iscrpljenost. Molio bih svoju kolegicu koja radi IN Magazin da nekako iskemija rubriku u kojoj bi zvijezdama i širokim masama objašnjavao kako prevariti vagu. Mislim, nakon onog ormara u koji se uvlači onaj mačak, ovo bi bilo pravo osvježenje. Izvažemo se, odemo na ćevape i vratimo na vaganje,a ono manje kila. Kaže moja školska kolegica da skinem još 20 i da sam na konju. Bilo bi to super, ali ja sam skroman i nije bitno hoću li biti na konju, glavno da crv nije na meni. Najgore je kad crv dođe po svoje. Danas smo išli po piće za pričest, jer ne treba čekati zadnji čas. Uvijek prije pogledam što imam i što se može iskoristiti. Vina i rakije imam, imam i Jagermeister. Mislio sam da imam. Kaže Žena da je ishlapio. Ne mogu vjerovati da je popila litru Jegera. Počelo je izvlačenje kako je to nosila na Zumba party i kako to tamo brzo isparava. Vjerojatno je zrak suh. Sad smo u gužvi i nemamo vremena,ali čašica razgovora bi nam dobro došla. Večeras ću joj pustiti onaj film „When a man loves a woman“ s Andy Garciom i Meg Ryan. Ne samo zbog zapanjujuće sličnosti između nas dvojice, nego i zbog poante filma. Mora priznati da ima problem. Prostori udruge su u Crvenom križu i neće joj biti daleko, a ja ću joj biti potpora. Moja Žena je meni također potpora. Eno je peče „pommes frites“ i tjera miris na mene. Ništa, danas sam se nauživao u kilaži, ado sljedećeg vaganja imam pričest i 1. Svibnja.  Bit će teško…nemoguće, ići opet dolje.

Aktivnost – Bicikl 22,99 km, trčanje 10,20 km, hodanje 5,09 km. Potrošeno: 2938 kcal.

Skuter boje muhe

Kakav dan. Krenulo je s potopom, a završilo toplim i sunčanim danom. Probudio sam se prije sata, a kiša je toliko sipala da nisam morao ni pogledati kroz prozor kakvo je vrijeme. Lomim se hoću li ići. Ako ostanem doma, papak sam i njonjo. Ako odem pokisnut ću i preći na onu stranu razuma. Oblačim svoju HTZ opremu za trčanje, pun povjerenja u jaknu za jedrenje da neće promočiti. Prokleta jakna. Mobitel je najavio sunce, ali vjerojatno na 5000 m visine. Nema veze, navlačim kapuljaču i krećem. Ptičice koje svako jutro pjevaju i uljepšavaju trčanje, jutros su kašljale i kihale. Kišne gliste su plivale, puževi su izbacivali vodu iz kuća, jedino se moje kolegice iz županije nisu dale smesti. Zanima me samo pokupi li njih ona crna limuzina koja svako jutro samo proleti vamo-tamo. Pitat ću ih ujutro. Valjda me neće morati ubiti ako mi kažu. Danas sam opet bio mokar do kože. Nije se radilo o znoju, nego o kiši koja mi je i gaće smočila. Dok mi se kiša slijevala niz leđa pokušavao sam spoznati glupoću odluke da idem trčati. Pri samom kraju trčanja stao sam i u lokvu do gležnja i to s obje noge. Više nije bilo nijednog dijela tijelo koji je bio suh. Kasnije je i sunce izašlo, što je značilo da se bicikl baca u pogon. Dupe je prošlo, a onaj gelirani jastučić stvarno pomaže. Kad god krećem s biciklom obećam sam sebi da neću psovati i da se neću potući s nikim. Odmah na početku sam poludio kada sam vidio skuter parkiran na pol biciklističke staze. Skuter je boje muhe (one muhe, naginje na plavu) i stvarno mi nije jasno koliki propuh moraš imati da to napraviš. No dobro, kad bi to bilo najveće zlo. Danas mi je pao lanac s bicikla. Nisam planirao prljati ruke, a i majstor sam za sjest i plakati. Ma nije meni bad što je pao lanac, nego što su pristigli svi biciklisti koje sam divljački obilazio vozeći u najvećoj brzini. Šteta što su ručke na biciklu bijele, bile su bijele. Najveće zlo su penzići koji bicikliraju, a niti vide, niti čuju a ni ravnoteža im nije bliska. Čak mi se čini kako smo postali turistička destinacija engleskim penzićima,jer svaki drugi je vozio lijevom stranom. Napokon su se pojavili i roleri. U pravilu su bili s djecom, što je lijepo. Bilo je i šetača sa psima. Jedan će mi posebno ostati u sjećanju. Kada sam se poput vjetra pojavio iza njega, on se povukao u jednu stranu, a pas u drugu. Vrpca se razvukla preko staze. Možda je čovjek mislio da ima bežični povodac. Možda je mislio da ću ja lijepo po travi da ga ne ometam, ali vjerojatno ništa nije mislio. Danas sam još išao u onu termo deku za znojenje. Sve je super dok znoj ne krene curiti niz nos ili slijevati se u oči. Žena je uživala gledajući me kako izgledam kao tortilja.

Aktivnost – Bicikl 24,35 km, trčanje 10,20 km, hodanje 1,63 km. Potrošeno: 2692 kcal.

Srna

Svaki novi dan donosi nove izazove, nove prilike, ali i nove spoznaje. Tako i danas. Jutros sam bio malo lijen. Već kod ustajanja alarm nije bio dovoljan, ali ženin lakat je ubrzao ustajanje. Gledam kroz prozor mokre ceste, ali jutro je sunčano i popravlja mi se raspoloženje. Jutros ima ljudi, a što više ljudi to više čudi. Jedan priča sam sa sobom (vjerojatno je čitao na portalima kako su ljudi koji opće sami sa sobom inteligentniji) pa se frajeriše malo, neki vodaju pse, neke vodaju psi, neki psi se sami vodaju i ganjaju ove koji se vodaju s ljudima. Bilo je i biciklista, ali samo onih koji su bicikle vozili i kad su partizani ušli u Brod. Nema mladih, samo moje kolegice iz županije koje su svaki dan sve blatnije. Radovi na rovovima napreduju, ali me jedna jutros šokirala. Počela je o psima koji od jučer paze na kog će zalajati pa završila kako su izletili za srnom koju su ganjali. To je već zanimljiva informacija. Zašto ganjaju srnu? Gdje joj je ona baraba od mužjaka da malo počeše lude pse sa rogovima. No lako za pse, meni je u nedjelju prva pričest, a srna bi se sjajno rimovala sa čobancem. Od sutra glumim Faka. Lijepo sportsku opremu obučem, ali i okačim pušku na leđa pa da vidimo čija majka crnu vunu prede. Onda se slavodobitno ušetam u grad sa srnom na ramenima, kao Rambo. Zakon. Preći preko Korza sa srnom na leđima i kupiti tri kugle kod Žutog. Najfaca bi bio. Ne znam kako Fak rješava takve probleme, ali što bi bilo kada bi me policija vidjela. Onaj lik iz policije što mi se uvijek unese u facu bi sigurno zaustavio svoj terenac kada ga ne bi morali gurati da upali.

-          Je li momak, šta se radi

-          Evo trčim malo, skidam kalorije.

-          A štaš skidat s tom puškom.

-          Kojom puškom? Aaaaa. To mi je ako srna izleti.

-          Aj ti momak s nama u stanicu pa da popričamo malo.

Osim što čekam fazana koji je živio da bi izletio pred mene, sada se nadam i kako ću naletiti na srnu. Za čobanac mi treba još veprovine, ali ne treba biti neskroman pa neću željeti da i on izleti pred mene. Mislim da se taj ne bi uplašio. Biciklom danas nisam nizao kilometre, jer Žena je mijenjala rasporede. Konstatirala je i kako je sjajan dan za peglanje. Zašto ljudi moraju hodati ispeglani? U čemu je problem?

Aktivnost – Trčanje 10,20 km, hodanje 1,31 km. Potrošeno: 1308 kcal.

Mijaukanje na pse

Jutro je puno obećavalo. Nije bilo nešto posebno vedro, ali nije padala ni kiša. Čak je bilo i dosta toplo. Nisam stigao ni do startnog mjesta i sve se potpuno promijenilo. Kiša, vjetar i zahladnilo je. Kao da mi je netko odozgor pokazao rogove za uspješan dan i trčanje. Kiša me zalijevala, a kraj ovoliko budala u vrtu gospodnjem nijedna osim mene nije trčala jutros. Jedini koji su konstantni su kolegice iz županije za koje sam sve sigurniji da su serijske ubojice, jer su opet bile u šumi. Iz daljeg im se samo glava vidjela. Kao da su rov kopale. One su jedine još čudnije od mene. Dušu su mi jutros razgalili humani umirovljenici sa onim štapovima za hodanje. Bili su u akciji “Spasimo puževe“. Puževi su opet preko staze bježali lovcima na puževe koji ih žele termički obraditi i tako upadali u neprilike. Ja sam ih uredno izbjegavao, a onda su došli humani penzići. Jedna gospođa bi svakog jadnička nježno šutala vrhom tenisice i ako bi puž imao sreće odletio bi 10-ak metara u šikaru ili čak u šumu. Oni manje sretni bi dobili dva udarca i s rupom na kući bi na kraju također odletili u šikaru. Nesretni bi se zalijepili za tenisicu pa bi ih strugala od rub pločnika. Njima su baš pomogli. Najnesretniji su završili pod tenisicom. To su oni najbrži koji bi prilikom bijega penzićima podcijenili njihovu brzinu. Danas sam čuo i fazane nedaleko u šumi. Lovci kažu kako im je sada vrijeme parenja i kako uopće ne gledaju i ne paze (ne mislim na trudnoću) te su vrlo lake mete. Tako od danas trčim punih džepova kamenja, jer možda uhvatim i ručak na trčanju. Istina, ovakav ćorav i bez naočala koje ne nosim na trčanje fazan bi uredno mogao biti velik kao noj i spokojno šetati na 10 metara udaljenosti. Nema teorije da bi ga pogodio, ali nada umire posljednja. Od danas definitivno trčim s kamenjem u džepovima. Danas sam napokon naletio i na one pse što napadaju trkače i šetače. Čuo sam ih kako laju u nekim visokim tonovima, čak su zvučali i smiješno. Napokon se dva crna psa ukazuju preda mnom na nekih dvadesetak metara. Šute, šutim i ja. Kreću prema meni, ali ne laju. Mislim si, ne treba ih ni pustiti da zalaju. Širim ruke i poput albatrosa idem prema njima, a neki budalasti dio podsvijesti mi govori kako bi bilo fora mijaukati. Psi su stali, možda su se i pogledali. Okrenuli su se i uputili se u šumu. Vjerojatno su shvatili kako nije svaki dan stvoren za zajebanciju. Vjerojatno su prepričavali ostalima što im se dogodilo, a ostali su im sigurno vjerovali. Možda kruže priče među životinjama pa su čuli kako sam u Ruščici skoro polomio ruku majmunu. Moja starija kćer im je davala štapiće, a jedan ju je zgrabio za kosu, jer je bila preblizu. Ja sam njega zgrabio za ruku i skoro ju polomio. Vjerojatno su me doživjeli kao Tarzana, jer su se povukli,a ovaj ju je pustio. Imao sam osjećaj da se htio i ispričati. Ni majmuni više ne žele imati posla sa mnom.

Aktivnost – Trčanje 10,40 km, hodanje 1,35 km. Potrošeno: 1313 kcal.

Filozofiranje s kauča

Danas nisam vježbao, jer sam uzeo dan odmora, ali si neću uskratiti pravo na filozofiranje s kutne garniture. Sljedeći vikend starija kćer ima pričest pa je danas počelo mobingiranje roditelja i sljedeći tjedan ćemo 20-ak sati provesti u župi. Sva sreća pa je zagrijalo. Žena u Crkvu ide samo kada otvore terasu (kao kafići) i može sjediti u dvorištu. Šteta što šank ne radi, išla bi svaki dan. Kada treba pružiti ruku kao da imam onaj šoker u ruci. Prije će 10 baba doći na red nego ja. Na kraju mi ipak pruži ruku, ali onako kao kad si zaraćeni predsjednici pružaju kod sklapanja primirja. S figom u džepu. Nisam budist i ne vjerujem u reinkarnaciju, ali da vjerujem mislio bi da sam u prošlom životu bio Staljin osobno, ali super je moja žena. Čita ovo svaku večer pa moram biti suzdržan. Danas smo samo jednom ručali iako je nedjelja, punica je bila „chef“. Opet se vojska mogla najesti, a i ja sam se poželio riže i piletine. Već dva dana to nisam jeo. Ipak, žena je počela voditi računa o meni, a ne mi baklavu gurnuti pod nos. Nakon svega smo pojeli domaćicu. Keks domaćicu, ne punicu. Nismo kanibali, iako za ženu nisam siguran. Jednom sam ju sanjao s onom kosti u nosu. Što se tiče mene, oporavljam se brže od hrvatskog gospodarstva. Iako, ono se oporavlja? Listovi su bolje i ujutro sam spreman za novu deseticu, a ljubičasto dupe više ne boli i bicikliranje se može nastaviti. Nabavio sam onu geliranu navlaku za sic i sada će sigurno biti podnošljivije. Osjećaj je kao da mi se nije žurilo na WC obaviti veliku nuždu. Ne znam kako nekome ta navlaka može biti ugodna, osjećaj je odvratan. U najmanju ruku kao da sam si stresao puding u bokse. Inače, veselim se toplijim danima sljedećeg tjedna. Stvarno mi je dojadilo svako jutro trčati po magli koja savršeno prenosi smrad deponije, a i Sava nosi mirodije iz rafinerije. Toplo vrijeme nosi i jednu veliku zamku, a to je sladoled. Sladoled je kao hamburger, nikad dosta, a i izazovi su tu. Nije dosta što zlo vreba s obje strane Korza (Lotos i Savus), nego se još i Žuti morao doseliti pod prozor. Ako je Žuti u kući Mije Čorak Slavenske (prije njega Aljko), McDonalds će se sigurno otvoriti u kući Brlića na Korzu. Sva mirišljava,ukusna i kalorična zla ovog svijeta će mi biti pod prozorom. Inače, Žuti je zakon. Čovjek ima lift za burek. Na pijaci u burekdžinici peče na katu, prodaje na prizemlju, a burek putuje liftom. Zvrk ima burek od tunjevine. Ne znam je li to dijetalno. Opet sam slinom natopio tipkovnicu. Odoh dok me struja nije bila.

Aktivnost – Odmor

Bicikl

Napokon sunčano jutro. Bio je gušt ustati se i utrčati u novi dan. Vrijeme je bilo toplo, vjetra nije bilo, samo je smrdila deponija, a smrad rafinerije je prvi doživljaj za moja osjetila jutros. I tako trčim i imam osjećaj kako letim švicarskim cvjetnim livadama, iako su mi černobilska polja po svemu bliža, uživam i stanem u govno. Opet sam ispsovao sve vlasnike pasa čiji drek završava po tenisicama i biciklističkim gumama, umjesto u kanti za smeće. Mrsko mi je i što svaki puta moram prati tenisice prije nego dođem doma, jer kada bi me Žena zatekla u drekovitim tenisicama na tepihu, iščupala tu nogu iz ramena. Nekako se ipak istrčalo, iako mi je vrijeme bilo poprilično loše u odnosu na prethodne dane. Poslije je na red došao bicikl. Jučer sam se baš dobro navozao, toliko da si danas sličim na pavijana. Razlika između nas je u tome što pavijan ima crvenu guzicu, a ja ljubičastu. Dobro, ima još razlika. Pa to je prestrašno. Kakve to siceve prave? Sic uopće nije u funkciji da vožnju učini ugodnijom, nego da vam zgade pedaliranje. Cijeli dan sjedim samo na WC školjci i šlaufu za plivanje. Sva sreća pa sam hemeroide vidio samo na slici, jer u suprotnom mislim da bi umro. Osim sica zbog kojeg mi dupe izgleda kao Fiorentinin dres, kiša se također pobrinula da doživljaj bude potpun. Dva puta me je danas uhvatila. Pratio ju je vjetar i doveli me do ludila. Ako spustim kapuljaču kisnem i pada mi kiša iza leđa. Ako stavim kapuljaču, ispadne kao da sam otvorio padobran, napuše se poput jedra i užitak je voziti. Vrtiš, a jedva se mičeš. Aerodinamičan sam poput kutije cigareta. Krepao sam. Večeras sam nosio još neke ormare i stolove i sada jedva gledam. Nisam spavao preko dana i sad sam na rezervi, jedva gledam. Odoh spavati.

Aktivnost – Bicikl 19,93 km, trčanje 10,02 km hodanje 1,32 km. Ukupno potrošeno 2418 kcal.

Otimačica ( La usurpadora)

Jutros mobitel nije zvonio, digao sam se ranije. Već u 5.40 sam četkao zube i namještao frizuru kad me policija zagleda dok me zaobilaze s 10 km/h, neka se vidi da sam iz fine kuće. Laganim srnećim korakom sam se u nekoliko minuta stvorio na startnom mjestu. Po psećim drekovima koji se puše na hladnoći, shvatio sam kako nisam prvi došao. Motivacija je na visokoj razini, jer u svibnju se spuštam ispod 110 kg. Trčim, razmišljam o glupostima i približavam se Poloju i onda iznenađenje. Svoje kolegice svaki puta srećem sve dublje u šumi. Čovjek bi pomislio da će se otisnuti u partizane, ali nova frizura na jednoj odaje da se ne planira zadržavati u šumi. Skoro su me i uplašile kad sam banuo na njih. Možda napadaju usamljene trkače i oda trguju organima. Otimačice. Sljedeći puta moram gledati i u krošnje da me slučajno ne zaskoče. Sumnju mi je pojačao prizor kada sam shvatio da jedna ima kišobran u ruci. Nikad nisam vidio da netko trči s kišobranom u ruci. Sigurno je neki bodež u pitanju. Instinktivno sam ubrzao kraj njih i izbjegao zapričavanje koje bi me moglo koštati glave. Svako jutro srećem penziće koji voze ili guraju bicikle i nose tranzistore te slušaju vijesti. Jedan penzić danas je odudarao od prosjeka. Čovjeku je iz tranzistora tukla Katy Perry „I kissed a girl“. Nekako me napao smijeh i jedva sam trčao. Ne znam zna li čovjek o čemu Katy pjeva, ali pokidao sam se od smijeha. Istrčao sam svoju deseticu. Za doručak sam se nagradio s onom ptičjom hranom i jogurtom. Jedem ja to, jede to mene. Nakon mjeseca oporavka, vraćam se ovom bljutavom, ali zdravom doručku. Danas se napokon i sunce ukazalo, ali na sreću ovaj puta bez duge. Napokon ću voziti bicikl. Iako tvrdi sic i meka guzica ne slute na dobro, odlučujem iskušati sreću. Zato sada blog pišem stojeći, a kada se umorim legnem. Probati ću sjesti tamo negdje oko utorka, teško prije. Koliko me na trčanju nerviraju psi, toliko me na bicikliranju živciraju pješaci. Iako postoji pješačka staza, obožavaju se po biciklističkoj razbacati kao Smogovci, a maknut će se jedino ako osjete da ćeš ih zgaziti. Ako netko zna ima li za nabaciti zvono za bicikl s motivom „bijesnog rotvajlera od 50 kg koji nije jeo 5 dana“ neka mi obavezno javi. Stvarno će mi predstavljati gušt svaki pješak koji mi se nađe na putu i njihovo bacanje u jarak na glavu kada im diskretno zazvonim par metara iza leđa. Na kraju sam vozio 25 km. Noge nisu problem, samo dupe. Sutra ću staviti neki jastučić u gaće, jer još jedan ovakav dan i moći ću sjediti samo na WC školjci. Za kasni ručak sam se nagradio tunom koju sam oslobodio zatočeništva u konzervi u kojoj je bila 5 godina. Još mi se koprca u želudcu. Za večeru sam se počastio gledanjem u frižider s 10 metara udaljenosti. Sigurnije je.

Aktivnost – Bicikl 25,09 km, trčanje 10,02 km hodanje 2,31 km. Ukupno potrošeno 2797 kcal.

Hrana – Jogurt i žitarice, tuna, dva riblja štapića, kuhano povrće, tri šnite integralnog kruha, jabuka, banana.

15. vaganje

Jutros je opet uzalud zvonio mobitel (vjerojatno zadnji puta) i opet je Žena dovodila u ljubavni odnos mobitel i mene, s tim da je meni dala ulogu objekta. Nije se trčalo. Danas je na rasporedu tlačenje vage. Uopće mi se ne ide u ljekarnu, jer znam da sam išao gore s kilama. U ljekarnu sam ušao skrušeno, kao da ću prositi. Nisam arogantno uletio pozdravio i stao na vagu. Kupio sam Andol protiv upala (bome će trebati lijenčini) i ponizno pitao smijem li se vagati. Po pogledu mi je skužila da sam se udebelio i pustila me i svog gušta. Čisto da vidi razočarani izraz na mom licu. Sljedeći puta ću joj doći u blatnim tenisicama. Hoću sigurno. Stajem na vagu i koristim sve trikove, duboko sam izdahnuo, nisam popio kavu jutros, čak se i prelagano obukao za današnji dan. Uzalud. 118,5 kg. Izletio sam van kao da je netko ubacio suzavac u ljekarnu. Kroz glavu su mi kao prosječnom Hrvatu odmah krenuli filmovi kako da zeznem sustav, napišem na blogu kako vaga nije radila,kako mi nisu dopustili vaganje, kako je jako padala kiša i nisam se išao vagati, čak i da varam (oslonim se rukom na vitrinu pokraj). Ne bi bilo fer, iako me ne bi pekla savjest. J Nakon zadnjih 30-ak u kojima sam malo popustio i donekle pustio šećer i bijelo brašno u svoj život ( na radost nepca ). Kompenzirao sam to tjelovježbom koje se ne bi ni Renata Sopek stidila. Jedino nisam vježbao s Vesnom Mimicom u Dobro jutro Hrvatska. Uvijek sam negdje vani kad je ona na TV-u, a imam neizmjernu želju vježbati uz nju ispred TV-a. Dakle, od sutra vraćam onu hranu za ptice i jogurt za doručak. Kud navuče žgaravicu, kud je bljutavo, kud se ne možeš najesti, valjda je zato zdravo. Poslije trčanja će se jesti banana ( kad padnem ispod 110 kg, može i banana split). Za ručak će biti ona tuna (najružnija riba koja plivala u moru, možda se ružnija može samo nacrtati), povrće, riža, posni sir, čvrsti jogurt, žganci, piletina i jabuke. To sad samo treba iskombinirati. Nema više jutra bez trčanja, popodneva bez bicikla, preskakanja Zumbe i trbušnjaka. Na hladnjak ću zalijepiti Žakovu sliku, a moram nabaviti neki čip koji će reproducirati svinjsko roktanje kad god se otvori hladnjak. Nek i Ženi malo rokće, deblja se kao da je trudna. O shit, nemam više kiselih krastavaca u hladnjaku. Nadam se da sam ih ja pojeo, inače neće biti dobro.

Aktivnost – Hodanje 4,16 km. Ukupno potrošeno 386 kcal.

Bolt

Mobitel je opet zvonio u 5.50 podsjećajući me da bi trebao trčati, ali niti mi se trčalo ususret zori, niti sam i jutros mogao. Otkad sam krenuo trčati vidim kako vrijeme leti. Čim se istuširam, nešto pojedem, odspavam i eto već novog dana. Još je i svaki sljedeći dan sve teži. Iako moram, jednostavno ne mogu toliko trčati. Nisam ja Bolt, ja sam bold. Primjereniji mi je ragbi. Visok sam, težak, imam kondicije, ružan sam ko pas i imam sve zube što je sigurno primamljujuće protivničkim igračima. Šteta što u Brodu nema ragbi kluba. Ne bi bio loš ni za hokej, ali ne znam klizati, a učenje klizanja mi je na 428. mjestu prioriteta. Inače, muči me jedan fenomen. Bušim nove rupice na remenu i sve ga više stežem, a vaga mi govori kako je to „bullshit“ i da ona ima svoju računicu. Vidjet ćemo sutra, jer sutra je vaganje. Bez veze, trčim više od Dinamovih i Hajdukovih igrača zajedno, a kile se u zadnje vrijeme sporije tope nego što se Sammir približava reprezentaciji. Prva današnja aktivnost je bilo vođenje najmlađeg djeteta u vrtić. Genijalno mi je kako uvijek na ulazu moram pročitati što će biti za doručak i ručak. Kada dolazim po dijete iz vica pitam što su jeli, i nikada nema pojma. E sad, ili dijete živo boli briga ili obavijest nema veze s vezom. Mislim da je ovo prvo. Jelovnik kao da su Nadrealisti sastavljali: kruh, putar, salama i kakao. Genijalno. Samo čekam bezalkoholno pivo. Poslije sam morao u Gimnaziju na informacije. To su mi omiljeni dani u mjesecu. Nikada, osim tada ne sjedim s rukama na koljenima i klimam glavom dok slušam sugovornika. Istina ocjene nisu kao binarni sustav, ali „psycho dad“ bi uvijek htio bolje. Žena je danas završila svoju školu i postala web dizajner. Njoj nisam nijednom išao na informacije, a istina je da me nisu nikada ni zvali iako je imala neopravdanih. Kada sam sve obavio i obišao sve škole i vrtiće odlučio sam se ipak probati trčati. Jučer sam odmarao i još jedan dan odmaranja bi bio pogubniji od gledanja „Krv nije voda“. Budući uvijek trčim u tamnom i izgledam poput Datrh Vadera odlučio am danas nešto promijeniti tj. uvesti osvježenje. Tako sam danas obuo bijele tenisice i izgledao poput Darth Vadera u bijelim cipelama. Moram još pojačati, možda završim u Survivoru. J

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 3,01 km. Ukupno potrošeno 1465 kcal.

Riža

Plače nebo, plačem i ja. Nebo će prestat, al kad ću ja. Kao da je netko pitao nebo što misli o nama i sada nam cijeli dan objašnjava. Danas nema trčanja, jer treba gasiti vatru u listovima. Ako se recimo usporedim s nosorogom, jasno je da sam napravio previše kilometara i za razliku od njega koji trči na četiri noge, ja se s prednjima služim kao s rukama i uopće ne koristim pri trčanju. Imati 116 kila i pokušavati se rekreativno baviti trčanjem je poput misije pčele alergične na cvijeće. Danas je na jelovniku riža. Ima svakakvih od onih što ni Kinezi ne jedu, preko onih integralnih po premium kvalitete. Obožavam premium rižu „Mikado“. Tko bi rekao da najbolja riža dolazi iz Požege. U mom trenutnom fizičkom stanju, Mikado je ipak najbolji za promatranje, a u sebe treba trpati onu bljutavu koja je dobra za liniju. Žena je uz rižu napravila i ono smrznuto povrće. Na reklami kažu kako je to smrznuto bolje, nego da ga sam uberem i pojedem. Navodno, treba manje od dva sata da bi od branja povrće bilo zamrznuto. Nameću se zaključci: Ili proizvođač ima plantaže na južnom polu, ili su mu plantaže u krugu tvornice, ili se kamioni hladnjače gužvaju sa traktorima i kombajnima u polju ili nam prodaju gluposti na reklami. Ovo zadnje bi ipak isključio, oh yeah. Ukućani su uz rižu još tukli po piletini, ali za mene nije bilo. Kaže Žena, bolje da se baci nego da ja pojedem. Slično je to. Riža je dobra, jer potiče razgovor sa samim sobom. Kad se najedem riže, već za sat vremena sam spreman za konverzaciju sa svojim želudcem koji imam osjećaj galami na mene i stvara buku. Ipak uskače Mikado riža. Večeras je još i trening Zumbe. Motiviran sam poput mladeži koja jedva čeka da krene volontirati po novom zakonu, a spreman kao saborski zastupnik platiti ručak izvan saborskog restorana. Dijete (koje uvijek vodim na trening) cijelo popodne pušta one španjolske narodnjake i ako odustanem biti ću najgori tata na svijetu. Nedostajao bi i ekipi na treningu, jer kad ja skočim (bolje reći doskočim), svi skoče. Fizičari će bolje objasniti kako se taj efekt zove. Dijete se u tom svom nabrijavanju za večerašnji trening umorilo i zaspalo. Kakvo olakšanje. Ipak ću odmoriti cijeli dan. Jedini crni oblak je Žena koja mašta da me večeras satima gleda s peglom u ruci. Svim ženama je to fetiš, samo što sam ja svoju navikao. Već vidim da ću večeras Ligu prvaka gledati stojeći. Opet.

Aktivnost – Trčanje 0 km, hodanje 0 km. Ukupno potrošeno 0 kcal.

Bijela zastava

Sve što može poći krivo, poći će. Rekao je to zafrkant Murphy koji se koloplet svoji fantazija nakon rakije fantazare prozvao Murphyevi zakoni. Nikad nećemo saznati koliko puta mu je šnita pekmeza onakvom pijanom moralo ispasti da bi donio onaj zaključak. Jutros nije bilo trčanja do Poloja, ali bilo je trčanja oko djece. Starija kćer je danas otišla na 5-odnevnu ekskurziju koju proživljavamo već dva mjeseca. Zadnjih mjesec dana sam riječ Orahovica čuo više puta nego u cijelom svom životu, uključujući i godine koje ću tek proživjeti. Saznao sam da postoje rasporedi umivanja, pranja zubi, tuširanja, pranja kose i ostale osobne higijene. Sa muškom djecom je puno lakše, oni nemaju ovakvih rasporeda, jer se izgleda boje vode. U torbicu za osobnu higijenu muškom djetetu možete staviti 1000 kuna i uredno ih uzeti nazad kada se vrati, jer torbicu otvarati neće. Sa ženskom je puno teže. Kćer je odnijela veći kofer od sebe, a siguran sam da je već danas, prvog dana,sva roba probana i sve stvari prevrnute bar jedanput. Zadnji tjedan je bio stvarno naporan, tako da smo na njenu konstataciju kako jedva čeka da ide u Orahovicu konstatirali kako i mi jedva čekamo. Nakon što smo odmahali autobusu, gledajući djecu koja su imala takav izraz lica kao da odlaze od mrskih neprijatelja. Nijedno dijete nije plakalo za mamom, možda jedino koja suza radosnica. Stavljam kvačicu i prebacujem se na drugo dijete. Vadim uputnicu i idemo na kontrolu. Naoružan strpljenjem ipak sam poludio nakon 2,5 sata. Toliko sam bio izvan sebe da sam masnu kiflu pojeo. Završili smo i to. Dogovaram sa ženom plan do kraja dana i gledam kada ću uglaviti trčanje. Iskreno, ne da mi se. Oblaci su prijeteći, vjetar na momente prejak za moje trkačke sposobnosti i vrlo blizu sam danu odmora, jer trčao sam 15 dana u nizu i nanizao 96 kilometara u nogama. Noge mi zahvaljuju dosta jakim bolovima u listovima. I onda se vraćamo Murphyu, jer se opet nešto okreće na najgoru moguću opciju. Na kraju ipak odlučujem svu negativu izbaciti trčanjem. Noge se bune, psiha se buni ali volje okreće na svoje i za par minuta sam u šuškavcu na keju. Čim sam izašao van znao sam da neće izaći na dobro. Iako s mafijom nemam doticaja, tenisice su mi bile betonske. Listovi su mi pulsirali, a na zagrijavanju mi je pukla i trenirka među nogama. Gledao sam u nebo, jer me samo još grom trebao opaliti u čelo. Razmišljao sam da se vratim doma, ali to bi bila kapitulacija. Do Poloja sam nekako i došao, ali nazad sam ipak morao stati. Nisam imao zraka, noge su mi otpadale, a imao sam osjećaj da mi je temperatura povišena. Nakon kratkog odmora, istrčao sam nazad i još jednom do Poloja, ali mi je na povratku opet bilo jako loše. Ovo nema veze sa prehranom, jednostavno se tijelo predalo. Međutim, pretrčao sam još jednu deseticu i probio granicu od pretrčanih 100 km već 16. u mjesecu. Sada sam poprilično loše, noge mi gore i jedva hodam. Sutra je dakle bicikl J

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 2,34 km. Ukupno potrošeno 1403 kcal.

Iz trećeg pokušaja

Većina trkača najveći posao odrade nedjeljom, jer tada imaju najviše vremena. Ja sam gazio cijelog tjedna i taman krepao kada treba najviše povući. Sat je uobičajeno zasvirao klarinet u 5.50, ali danas bezuspješno. Ustao sam se došao do njega i ugasio alarm. Pomakao sam na 7.00 i donio do uzglavlja, jer se ipak nisam mogao ustati. Zvonio je on i u 7.00, ali opet s istim uspjehom. Opet gasim alarm i odustajem, a Žena nije ni reagirala. Sigurno ga je čula, ali nije mogla vjerovati da bi se usudio, zakockao sa životom i navijao i gasio cijelo jutro. Kasnije je Žena otišla s djetetom na misu, a mene je nešto zapeklo. Zapekla me savjest. Iako je bilo već gotovo 9.00 ipak se odlučujem na trčanje. Grad je puno ljepši u 9.00, nego u 6.00. Kada idem zorom grad sliči na Sodomu i Gomoru, i da je samo nedostajao koji sat da ga zlatna mladež zapali i digne u zrak. U 9.00 je grad već potpuno očišćen, svi tragovi burne noći su nestali i ispadne kako se mladež igrala Kviskoteke i Brojki i slova. Oni hiperaktivniji su izgleda joggirali, a kreativniji pjevali. Ispada kako su svi fino večerali doma maminu kuhinju i da fast food objekti mogu staviti ključ u bravu. U samo tri sata razlike. Trčanje je prošlo odlično, a i redom sam skidao najbolja prolazna vremena. Novi najbolji rezultat na 10 km je 1:17:00. To mogu zahvaliti jednom starijem gospodinu koji je imao neodoljivu potrebu trčati i razgovarati sa mnom. Tijekom monologa mi je objasnio kako ne voli trčati u društvu i kako se onda razgovara i gubi snaga na to. WTF!? Još sam shvatio kako se na okretištu skida gornji dio i puše nos u njega. Nisam još to objasnio Ženi, ali siguran sam da bi bila oduševljena. Mislim ono, lik je bio izuzetno zanimljiv, susretljiv i pun dobrih savjeta i bilo mi je jako ugodno trčati s njim. Još je rekao da trči od 1969, a ja odgovorio da bi volio trčati do 2069. Na kraju je ipak odustao od mene i odjurio. Stigao sam ga dok se po završetku trčanja istezao gol do pasa. Sva sreća pa je trčao samo jedan krug, jer da je kao ja trčao dva kruga do Poloja bojim se da bi se skroz skinuo. Jedan od motivacijskih razloga današnjeg trčanja je popodnevni odlazak na pričest. Ugodna opuštajuća obiteljska druženja uvijek su popraćena prekomjernom konzumacijom hrane i pića, a kada je moja Žena u pitanju radi se o kolačima. Pazio sam da ne pojedem više od dva tanjura čobanca, ali sam ih tako napunio da je palac (kojim sam držao tanjur) bio umočen. Kolači su bili pravi izazov. Smazao sam tri mađarice, ali to je ništa spram Ženinih dvadesetak različitih. Kaže da je probavala koje bi bilo dobro praviti za pričest koja nas očekuje za dva tjedna. Čak je i tortu dva puta vadila. Zato, ne morate se brinuti za budućnost debeljkovog dnevnika. Kad ja padnem na 90 kg, taman će i žena imati toliko i nastaviti pisati.

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 2,45 km. Ukupno potrošeno 1413 kcal.

Puževi beskućnici

Krasno jutro, i na sjeveru Škotske bi nam pozavidjeli. Kasnojesenski dan u pola proljeća. Svi su odlučili ignorirati ovo jutro. Nema pijanaca od prošle noći, nema pasa i njihovih šetača, samo žene što čiste lokale uz Savu. Možda zato što je kiša. Iako sinoć nisam pio niti jeo neku tešku hranu, jutros sam na Korzu zatekao prizor koji nisam očekivao. Netko je spičio tvrđavu na pola trga. Vidio sam jučer komunalčeve djelatnike kako su se muvali po bini, ali tko je napravio tvrđavu. Eh da, sutra počinju dječji programi u tjednu bajki IBM. Cijele godine slušamo bajke, a od sutra i službeno. Djeca će preuzeti ključeve grada, još kad bi ih zaboravili vratiti, možda bi postali Disneyland, a ovako smo blizu dana da sličimo Černobilu. Dok sam se gegao prema polaznoj točki skužio da nema ribiča, ipak je vikend. Konstanta su jedino penzići koji svaku jutro marširaju prema Poloju. Cesta je bila mokra jer je balavilo cijelo vrijeme. U životu nisam vidio toliko kišnih glisti i puževa. Uopće ih ne kužim. Kišne gliste su toliko ufurane da su guje ljute i prelijeću stazu, a nakon svakog naleta bicikla od jedne nastanu dvije kišne gliste. Poslije mene ne ostane ništa. Druge nemani su puževi. Za razliku od glista puževi su skućeni, ali kuće očito nisu platili u švicarcima,jer se prebahato ponašaju. Danas su mnogi iz puževa veleposjednika prešli u puževe golaće. Žao mi ih je, ali neke zaista nisam uspio izbjeći. Uglavnom, danas sam ponovo uspio istrčati svoju deseticu, čak i skinuti vrijeme od jučer za dvije minute. Danas sam se odlučio dva puta trčati do Poloja. Ako ljudi od 70 godina mogu odletiti do Poloja svako jutro, onda je logično da ja sa svojih 35 otrčim dva puta. Pisao bi ja još, ali sin je danas došao iz bolnice i pun mi je stan teenagera i ne čujem ni svoje misli.

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 1,30 km. Ukupno potrošeno 1307 kcal.

10

Nisam praznovjeran i petak 13. me nikada nije dodatno zabrinjavao, ali zašto baš danas dijete mora na operaciju. Iako kirurg kaže da je rutinska, opća anestezija je nešto što kod svakog roditelja budi nepodnošljivu nelagodu i tjeskobu. Na svu sreću sve je prošlo u najboljem redu i mangup će već sutra doma, iako će morati mijenjati neke navike. Možda partnera za trčanje dobijem tamo gdje sam se najmanje nadao. Iščekivanje je bilo najgore. Imao sam nekoliko opcija: otići plakati s babama (nisam ozbiljnije ni razmatrao), popiti kavu s društvom (uvijek primamljivo, ali ne i danas) i otići trčati i suočiti se sa svojom psihom i staviti ju na kušnju (leglo na prvu). Iako me je cijeli život pojam „desetica“ asocirao na ćevape donio sam odluku da će me od danas asocirati na dnevnu kilometražu. Dok sam hodao, u glavi mi je bio cirkus, mučno iščekivanje i neizmjerna zabrinutost. Staza koja se pružala pred očima nudila je nadmudrivanje, borbu i vjerojatno planirala od mene napraviti još jednu recku neuspjelih pokušaja. Nije bilo ni magle, ni pasa, biciklista, samo par šetača. Ostali smo sami cesta i ja. Krećem iako još nisam donio čvrstu odluku da ću istrčati 10 km, ali ipak podsvjesno idem malo sporije i čuvam snagu. Do Poloja sam stigao da se nisam pošteno ni uspuhao i tada pada odluka, idem na 10km. Glava koja je najveći problem kod svladavanja većih razdaljina i postavljanja novih vlastitih granica je bila u katastrofalnom stanju. Kako je padao kilometar za kilometrom glava je bila sve bistrija, cilj sve bliži, a misli su svejedno cijelo vrijeme bile negdje drugdje. Nikada nisam osjećao da imam toliko snage i energije. Podsvjesno sam ju pokušavao poslati na jedno drugo mjesto gdje treba više nego meni. Kada sam se vratio do dvorane i bio na otprilike pola puta, posumnjao sam u sebe. Nikada nisam lakše stigao, ali hoću li moći još toliko? Odustao sam od još jednog odlaska do Poloja i izabrao opciju pravljenja osmica oko dvorane i Marsinog igrališta. Ne mogu reći da sam imao ijednu krizu sa mišićima, ali borba u glavi je svakim kilometrom (do onog zadnjeg) bila sve žešća. Znao sam da mogu, ali su se stalno palile neke lampice. Sve sam ignorirao. Ipak sam na kraju još jednom pobijedio svoje tijelo i jasno mu dao do znanja što očekujem od njega. Sljedeći korak u svijetu trčanja je polumaraton, ali to svojim koljenima neću priuštiti prije nego se spustim ispod 100 kg. Jedno je sigurno, ja to mogu, želim i hoću. Polumaraton, maraton, triatlon…samo da zdravlje posluži.

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 1,31 km. Ukupno potrošeno 1306 kcal.

ZAMP

Mobiteli lažu. Pokazuje mi ovaj kineski uradak kako je vani 8 stupnjeva. Sav sam sretan, jer napokon ću trčati po lijepom vremenu. Baš je bilo hladno. Dva ribiča su opet bili na nasipu i čekali da se otvori prva birtija, pokupe svoje štapove i odu kupiti neku ribu. Put do Poloja izgledao je u isto vrijeme prelijepo i prejezivo. Sunce je sjalo, a magla je bila do struka (na jednom dijelu puta). Pukao sam sliku i podići ću ju. Kolegice iz županije se nisu pogubile u magli, ali su me upozorile na nekakav čopor pasa. Ljuti psi su najbolji prijatelji trkača. Od njih se brže trči, ali ja ipak ne mogu toliko brzo trčati. Nisam ih sreo, vjerojatno su ih rastjerali policajci. Iako su me već mogli zapamtiti, jutros je lik u Land roveru usporio gotovo na moju brzinu i opako mi se zagledao u facu. Možda izgledam kao neki Pakistanac pa sam im zanimljiv. Druga opcija je da sam prekoračio dozvoljenu brzinu na cesti prema Poloju od 40 km/h, ali „get real“. Neću više o policiji, jer bi mogao imati problema ujutro. Danas je bila dupla doza Zumbe. Na Korzu se obilježavao „Svjetski dan zdravlja“. Zumba je imala pokazni trening i sam sam bio nazočan, ali sa fotoaparatom. Još uvijek nisam za javne nastupe, iako su publiku činili umirovljenici u omjeru 99%. Siguran sam da bi gledali samo u mene, jer uvijek se neupućeni fokusiraju na nešto što odudara od prosjeka, a ja sam kao dvije prosječne žene što plešu. Mjerili su se šećer, masnoće u krvi i tlak. Nevjerojatno mi je bilo promatrati razočaranje kod pojedinih umirovljenika kada bi saznali da je s njima sve u redu. Večerašnji trening je opet bio skroz drugačiji od svih do sada. „Everybody dance now“ je svirala i počinjala svirati jedno 15-ak puta. Instruktorica Đana sigurno škrtari na ZAMP-u ili se boji da će Ivo Josipović proviriti glavom kroz ona vrata kroz koja stalno netko viri. Čak je i lik koji radi u dvorani pola treninga prostajao i s velikim zanimanjem promatrao trening, ali ni noga mu se nije prodrmala u ritmu. Druga specifična stvar za današnji trening su neki ludi pokreti koji su toliko brzi (za mene) da ih ni izbliza nisam mogao pratiti. Sad se već ulazi u fazu da se pređe u napredniju grupu. Da, da, prelazi se u napredniju grupu, ali ne zato što sam tako dobar nego se moja grupa valjda ukida i stapa sa srednje naprednom. Valjda sam dobro skužio, jer ganjao sam svaki atom kisika, jer sam opet krepao. Sada treba izabrati outfit, samo koji? Plavi, žuti, narančasti ili ljubičasti. Moja Žena ima onaj koji joj najbolje ide uz karakter – crni s roza trakama. Još kad kao danas na Korzu nabije kapuljaču i stavi sunčane izgleda kao Darth Vader.  J

Aktivnost – Trčanje 6,51 km, hodanje 1,59 km, 50 minuta Zumbe. Ukupno potrošeno 1299 kcal.

Neki čudan dan

Mobitel zvoni, žena laktom precizno pogađa između 4. I 5. rebra, ustajem se i vani sam već oko 6.00 sati. Nakon zadnjih nekoliko ledenih jutara, vani je ugodnih 2 stupnja. Jedina mana ovih temperatura iznad 0 je što pseći drek prelazi u mekše agregatno stanje, dok se na -5 možeš potepsti na njega. Prvo što primjećujem kako je razina vode u fontani drastično pala. Nisu valjda oni štakori s krilima (golubovi) sve popili. Možda grad nije platio vodu sam sebi pa je sam sebi isključio fontanu. Više me ništa ne može iznenaditi. Ajde kad sam već tu idem malo zaviriti i šokiram se kako naša fontana izgleda jadno. U njoj nema kovanica ni za kiflu. Ili smo toliko osiromašeni ili imamo ilegalni ronilački klub u gradu „Đeronimo“. Ne može me ni to iznenaditi, jer sam danas vidio da je osnovan plivački i vaterpolo klub Marsonia. Možda čiste cijevi, jer se opet našao genijalacda ubaci šampon u fontanu i zapjeni pola Korza. Neka fontane. Susrećem samo jednog labuda na Savi. Vidim da i oni odoše polako za boljim životom prema Švedskoj. Možda ovaj ima kakvih zdravstvenih problema poput one rode. Svi se dive rodanu koji se već 10 godina vraća svojoj rodi, ali ja mu seni malo ne divim. Čovjeka čeka gotovo gnijezdo, žena je već tu, a catering svaki dan donosi svježu ribu. Ostali rodani moraju prvo naći ženku kojimaje također pun kufer svega, jer su letjele tjednima, onda moraju graditi gnijezdo i na kraju tražiti hranu da prehrane svoje. Rodan nema tih problema, još je i zvijezda. Ziher u Africi ima neku drugu, ali to neka ova njegova istražuje, baš me briga. Danas prvi puta vidim i pecaroše u ravnini Iguane. Tu ni komarci ne grizu, a kamo li ribe. Još se i prepiru nešto. Na taj način mogu uloviti samo nekog gluhog soma ili nekog koji se hoće samoubit. Budući su im kante prazne, ulovili su vjerojatno samo prehladu. Ne znam jesu li tek došli ili se spremaju doma, ali ovi mi izgledaju kao da su došli prvi puta. Sigurno će po povratku doma kupiti ribu kako bi impresionirali žene od kojih su pobjegli na pecanje. Sudeći po svemu poprilično sam siguran kako će kupiti morsku ribu. Već vidim ženu kako se hvali susjedi: „Vidi što moj Anto upecao brancina na Savi“. Ljubomorna susjeda čiji muž je također pecao odgovara: „Moj Jozo hobotnicu ulovio na mrmka“. Sve kalibri da budu članovi vlade. Danas sam prvi puta dobio i batina na trčanju. Kolegice iz županije nisu zadovoljne s jučerašnjim tekstom pa sam dobio šaku u rame. Danas su bile zajedno, nisu se izgubile. J Shvatio sam da su one tajice bile glupa ideja, jer sam danas obišao sportske dućane i nisam ih pronašao. Neki su me čudno gledali, a neki žalili. Naći ću ja njih u Zagrebu.

Aktivnost – Trčanje 6,43 km, hodanje 1,3 km, Bicikl tek odoh vozati. Ukupno potrošeno 881 kcal.

Zumba i egzorcizam

Danas je alarm zvonio u 5.45. Žena je imala nekakvih obveza i otjerala me u maglovitu zoru. Probati ću opet istrčati 6,5 km. Čim sam izašao van shvatio sam da će to biti prava avantura. Dlake u nosu se lede, nos je crven i blagi dodir bi ga odvojio od ostatka glave, jer vani je -7. Gledam na telefonu koliko je u Novosibirsku i vidim kako je 9 stupnjeva. Rusi mijenjaju klimu. Labudovi su zabili glavu pod krilo, svi normalni ljudi pod jastuk, a ja sam svoju izložio smrzavanju. Polako izlazi disfunkcionalno sunce. Pokvarili su mu se grijači i samo sija. S lijeve strane sunce, s desne mjesec, a u sredini magla. Na kraju sunce ulazi u maglu, a ulazim i ja. Srećem samo jednu kolegicu iz županije, par stotina metara iza nje ide i druga kolegica. Traži ovu prvu. Toliko je bilo zima, da su se žene pogubile. Podsjetile su me na Igmanski marš i halucinacije uzrokovane zimom. Nekako sam izdržao i vratio se doma. Večeras je još i Zumba. Nakon ostavljanja duše na stazi prema Poloju i dugih blagdanskih dana, Zumba će mi odlično doći. To sam ja mislio, a instruktorica Đana je sve to zamislila drugačije. Žena već godinama pleše i njihovi dogovori su mi otprilike poznati, ali nisam znao koliko je istine u tome. Danas se instruktorica prijetila kako će to biti TRENING. Mislio sam kako joj se slučajno uključio „caps lock“. Nije. Današnji trening bi usporedio s egzorcizmom. Istjerivala je vraga iz nas. Proklinjao sam svaki zalogaj, pogotovo one slatke zalogaje. Zagrijavanje je trajalo dvije pjesme. Toliko vremena treba da se sarma zagrije. Ona mi je prva prošla kroz glavu, a dvije pjesme bile su za jednu sarmu od nedjelje i jednu od ponedjeljka. Ritam je bio žestok, trošile su se kalorije, a sva sreća da su kuhana jaja samo kroz znoj izlazila. Danas su joj fetiš bili čučnjevi. Stalno smo se spuštali u čučnjeve, koljena su škripala, noge su gorjele, a ljudi su popili svoju vodu u prvih 20 minuta. Instruktorica Đana je pojačavala tempo svakom sljedećom koreografijom, a ja ju više nisam mogao ni preko ogledala pratiti, a kako je vrijeme prolazilo postalo mi je nemoguće pratiti ju i očima. U jednom trenutku sam mislio kako će mi se oči okrenuti i kao da sam osjetio samog nečastivog u dvorani, na vratima se pojavila Žena. Ok, sad mi je jasno. Došla je vidjeti dijete na treningu, a sjela je točno kraj mene. Samo su joj kokice nedostajale. Naravno da su se noge počele petljati, a dijete je bilo na drugom kraju dvorane.  Doći ću i ja na njen trening, razbacati se tamo i propisno ju osramotiti. Sad ju moram nagovoriti da mi izmasira noge. Kako ću ja ujutro trčati, nitko ne zna. Sve me boli.

Aktivnost – Trčanje 6,37 km, hodanje 3,17 km, Zumba sat vremena. Ukupno potrošeno 1487 kcal.

Blagdanska računica

Sat opet zvoni u 6.00 i instinktivno kupim stvari, oblačim se i idem do prozora vidjeti kakvo je vrijeme. Smak svijeta. Vjetar puše kao da sam na Južnom polu. Mislio sam kako me ništa ne može udaljiti od treninga, ali vraćam se u krevet. Peče me savjest kao što bi i Sanadera trebala peći i budim se svakih 15 minuta. Ženu već iritiram kao kamenčić u cipeli i kupim notebook pod ruku i idem u kuhinju da može u miru spavati. Stalno pogledavam kroz prozor i odlučujem da ću bar hodati ako se već ne može trčati. Nisam smio ruke raširiti, jer bi me vjetar mogao odnijeti. Maslačak (fontana) je bacao do Strojarskog fakulteta, naravno i sam sam bio istuširan. Hodam uz Savu i vjetar polako popušta. Drago mi je što ni danas nisam napravio kompromis sam sa sobom i ostao doma. Kilometri se nižu, a odlučujem po prvi puta spustiti se do kružnog toka na Poloju i tu se okrenuti, a u povratku sam trčao skroz do Korza. 6,5 km u 50 minuta. Nije vrijeme baš neko da bi se hvalisao, ali prvi puta sam istrčao 6,5 u komadu i prvi puta sam u životu trčao 50 minuta. Na povratku sam vidio jednog trkača (mislim da nije iz Broda, jer ga nikada nisam vidio) koji je imao super tajice za trčanje (mislim Mizzuno). Onako naivan, pun povjerenja poput idiota koji dva puta stane na iste grablje kažem Ženi za tajice. Mislio sam kako će shvatiti poantu, jer mi je rođendan u lipnju, ali ne. Ona je odmah poletjela na Facebook pojadati se kako sam vidio super tipa u tajicama, iako sam rekao „tipa u super tajicama“. Šteta je učinjena i kako mi se čini, nepopravljiva. Skupila je više lajkova i komentara nego da je rekla kako je dobila na lotu. Probao sam kontrolirati štetu i „sherao“ njen status na svoj uz komentar, ali počeli su se i tu skupljati komentari. Sada moram obrijati glavu i furati se na „skin heada“ kako bi ljudi otklonili svaku sumnju. Nakon jučerašnjeg prejedanje i tri obroka u 5 sati, odlučili samo da se već danas vraćamo u normalu te ćemo ručati samo jednom, a i preskočit ćemo kolače. Teško je ignorirati puničinu baklavu i reći ne bih hvala, a pojeo bih barem tri komada. I jučer i danas sam išao pješke na Uskršnju turneju „Četiri ručka“ kako bi maksimalno povećao tjelesnu aktivnost tijekom blagdana kada vam je 99% vremena u ruci pribor za jelo ili daljinski upravljač, a za stolom nisam toliko sjedio još od školskih dana. Od petka do ovog trenutka sam pješke prešao 42,54 kilometra, a od toga pretrčao 21,64 km. Nije bilo lako trčati dok apsolutno svi spavaju, i hodati prije i poslije ručka dok apsolutno svi…opet spavaju. U četvrtak je novo vaganje i ne smijem doživjeti blamažu epskih razmjera, možda mrvicu otići gore, jer ipak je bio Uskrs, ali udebeliti se dvije kile bi bilo poražavajuće. Sutra se vraćam uobičajenom životnom ritmu i sigurno će biti lakše.

Aktivnost – Trčanje 6,57 km, hodanje 6,77 km. Ukupno potrošeno 1405 kcal.

Uskrs

Prije svega, želim Vam sretan i blagoslovljen Uskrs. Danas je zvonio Ženin mobitel, jer je nosila uskršnji doručak na posvećenje. Nije svima Uskrs bio sretan. Izašao sam oko 6.00 na trčanje i vidio bolest, beskućnike, žedne i dezorijentirane, a opet ljude pune optimizma i veselja. Čim sam izlazio iz zgrade srce mi se steglo kada sam čuo pjesmu vani, mladi se zabavljaju uz pjesmu. Istina, jako je to loše usklađeno, ali anđelčići sigurno prvi puta pjevaju u tom sastavu. Divni su. Okrutni ugostitelj na Korzu je odlučio u 6.00 zatvoriti vrata lokala i istjerao 30-ak anđelaka na hladno, vjetrovito i maglovito jutro. Nekima taj zrak i nije sjeo najbolje pa su zateturali. Sada neće moći učiti bar do iza ručka, a sigurno su mislili. Među djevojkama primijetim pripadnice neke sekte, jer hodaju bose, a savršene štikle od 12 cm nose pod rukama. Kod par mladića (sigurno su ministranti) budi se lovački nagon i iako čovjek očekuje da u takvom stanju mogu samo pustiti goluba, ovi ih pokušavaju uhvatiti. Jadne ptice nisu morale ni poletjeti, hodajući su im bježali i usput kljucnuli koju mrvicu ako bi naletili. Neki se dogovaraju, gdje će dalje. Ti su najjači, mislim da ne znaju ni koji je dan. Najbolje da pozovu taxi, ali onaj na 112. Ionako sam danas čuo da je bolnica noćas bila omiljeno prenoćište mladih. Mame su opet očajno kuhale, a skoro sve su pravile francusku salatu. Djeca su sve osjetljivija na majonezu. Mame su također preslabo obukle svoju djecu, jer su se klinci toliko smrzavali da su im se ruke tresle. Toliko su se tresli da su svima staklene boce poispadale iz ruku. Na putu prema Poloju sam primijetio kako je otvorena još jedna rođendanionica i igraonica. Na skate parku je bila hrpa balona, plastičnih tanjura, boca i kutija pizza. Samo ne kužim, zašto tete nisu spremile kada su dječica otišla doma nakon što su mame i tate došli po njih. Kada sam se vratio s trčanja, cure su u niskom startu čekale da otvore poklone i krenu s uništavanjem jaja. Vrlo brzo smo shvatili koje jaje je šampion, jer su sva ostala bila porazbijana. Kreće uskršnja avantura. Odlučujem do Ženinih na Koloniju otići pješke, jer suzdržavati se na Uskrs je poput paljenja cigarete u nuklearnom reaktoru. Nema smisla. Koliko smo pojeli neću pisati, jer cilj bloga je da se pročita u par minuta, a ne sat vremena.

Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 5,99 km. Ukupno potrošeno 1149 kcal.

Predblagdanski dan

Točno je 6.00.Budi me galama,ne znam tko je glasniji, alarm na telefonu ili Žena. Spominje iPhone i mene te nas povezuje u ljubavni čin. Nikad ju nisam vidio ljutu u 6.00 ujutro, u stvari nikada ju nisam vidio ni budnu u to doba. Brzo gasim alarm, kupim stvari i bježim iz sobe, a skupa sa mnom i nekoliko stvari koje bi rado vidjela u mom licu. Dan je krenuo vatreno. Oblačim opremu za trčanje i gledam kroz prozor, a vani je magla za poludit. Misleći kako sam čudak što i danas u 6.15 odlazim na trčanjem, sreće brdo luđih od sebe. Nekoliko susjeda priča ispred zgrade, a psi skakuću oko njih. WTF? Kad su izašli i koliko će još puta izaći? Susjeda dobacuje kako mi se da ići trčati tako rano. Htio sam odgovoriti, ali čemu? Što reći gospođi koja u 5.30 izlazi sa psom van i ne može razumjeti mene koji u 6.15 idem trčati. Idem Korzom i shvaćam kako žene sve lošije kuhaju. Ne mislim na svoju, ona kuha kao što Usain Bolt trči. Par puta mjesečno, ali vrhunski. Djeca sve teže probavljaju maminu kuhinju. Šetalište je toliko ispovraćano, da sam čak tražio po portalima da senije pojavila kakva epidemija u Brodu. Jadni klinci, ali mislim da ću sutra zateći još goru sliku i da jadničci još teže podnositi hranu. Ono što se još moglo primijetiti je da je Alo Alo jako dobro radio sinoć. Osviješteni klinci nisu htjeli papire bacati u košare u koje ide sav komunalni otpad, nego su bacali okolo kako bi se pokupilo i moglo reciklirati. Bravo klinci. Onog lika što voda psa po zabranjenom travnjaku nije bilo. Sigurno se pas pravio bolestan da se ne sramoti s gazdom okolo. Trčanje je išlo dosta dobro. Spustio sam vrijeme na 5 km na 38,08 min. Trenutno sam između kornjače i mačke koja ima tri noge. S kolegom Borisom sam u Greenu dogovarao sljedeći projekt u koji idemo i promatrao povratnike s Poloja. Ima ih svakakvih, trče rolaju, bicikliraju, nekima bi nosila najbolje pristajala, a neki su izgubljeni i ne znaju uopće gdje su. Hodaju kao hipnotizirani. Jednostavno, ima ih brdo, a kada ja idem nema nikoga, samo penzići. Kasnije sam išao po slatkiše za klince. Poučen jučerašnjim iskustvom pogubljenosti pojedinaca kada vide automobil u retrovizoru odlučujem se do Kauflanda otići pješke. Osim što mi se činilo da je iza brda (nikad stići), dolaskom sam shvatio da je pola grada unutra. Slatkiši opustošeni. Zar svi moraju ići zadnji dan. Valjda ću naučiti ovu lekciju prije 60-e. Na blagajnama redovi kao u HZZO-u, ljudi nervozni kao da idu kazne plaćati na kase, a jadne žene na kasama bar 500 puta dnevno čuju „ajoj koliko sam potrošio/la“. Jadne žene. Dokraja dana sam pomjera garnituru, klatio usisavačem…Pepeljuga style. Smrdao sam peglu. L

Aktivnost – Trčanje 5,03 km, hodanje 5,55 km. Ukupno potrošeno 1111 kcal.

Gužva u prometu

Kako iz dana u dan ranije sviče,tako se i ja budim ranije. Danas prije 6.00. Treba požuriti, jer danas je petak i biti će gužve. Vraćaju se gasterbajteri. Vani svi žive zdravo, ili bar takve priče prodaju. Baš me zanima koliko ću ih vidjeti. Nijednog. Kasnije sam vidio da koncentrirani po trgovačkim centrima, preseravajući se koliko što košta kod njih u Njemačkoj. Krećem prije izlaska sunca, vani nema ni pasa lutalica. Labudovi su još na Adi i spremaju se na posao, žicanje na našoj obali. Kolege što svako jutro ide na posao nema, čovjek radi u državnom sektoru, sigurno se spojilo. Nabrijan na trčanje zbog jučerašnjeg vaganja, opet nailazim na psa i idiota. Kod samostana ima jasno postavljen znak da je zabranjen ulazak psima na travnjak, koji je planiran za klince. No idiot s njemačkim ovčarom očito ne zna što znači tabla sa prekriženim psom i ide se s njim prešetati kako bi pas obavio što treba. Vidim da je psu neugodno što sam naletio i kako bi u zemlju propao od sramote i kao da mi njuškom pokazuje da nije do njega, nego do gazde. Krećem trčati, a nema poznatih lica iz županije na spravama za ljuljanje. Odjednom ih srećem kako izlaze iz šume poput partizana. Mislio sam da se samo ljuljaju, a žene idu do Poloja još prije mene. Respect. Trčanje je prošlo glatko iako već par dana ne mogu skinuti najbolje vrijeme ni za sekundu. Međutim dan će mi obilježiti ženin prijedlog da odemo u trgovinu. Kako sam okrenuo ključ i upalio motor, tako sam otvorio vrata pakla i upalio svjetlo. Vidio sam u Rimu što je gužva u prometu, ali ovo danas je nešto nevjerojatno. Puna je cesta ljudi koji ne znaju koja je lijeva, a koja je desna strana. Naoružan strpljenjem krećem u gužvu, ali prva zvijezda me čeka već 100-tinjak metara od zgrade. Skrećemo lijevo u paklenoj gužvi, ali blento ulazi u križanje taman toliko da na kraju osim njega nitko ne može proći. Spomenuh mu sve od stoljeća sedmog i objašnjavam Ženi kako ovakvu budalu ne srećeš često, ali izgleda da je danas njihov dan. Kreten koji je bio iza njega, čini istu stvar iako je zbog Laude ostao na crvenom. Gledam okolo gdje je skrivena kamera, jer ne vjerujem u prirodnu koncentraciju ovakvih likova. Sad sam i ja na redu, prolazimo četvorica. Objašnjavam Ženi kako se to tako radi, ali mislim da me uopće nije slušala, kao i obično. Naravno da su se u Osječkoj uzvozali vlakovi i napravili izazov i za normalne vozače, ali ovi drugi vide idealnu priliku za dobročinstva. Baba ispred mene pušta apsolutno svakoga, da sam se čak morao malo povući u rikverc da svi stanemo. Spremam se izaći van i pogledati ima li baba vozačku, ali me Žena sprečava pričom kako ćemo i mi biti stari. Nova scena na rotoru ili kako se već zove ona pizdarija ispred Konzuma. O žmigavcu za izlazak iz kružnom neću trošiti riječi, jer sam danas rekao sve što imam, ali zar nitko ne zna da je lijeva traka za one koji ne izlaze. Lijepo se (opet penzići poredaše u obje trake i zaštopaše kružni tok, jer ne možeš napraviti krug. Jednostavno, ispričavam se svima vama (100-tinjak) glupim vozačima što sam vam danas skidao sve po spisku, pokazivao kažiprstom u sljepočnicu, svima kojima sam oduzeo prednost jer sam mislio da ste umrli za volanom, kao i svima koje sam htio pustiti pa se predomislio, jer reagirate kao mrtav konj. Neki su danas doista trebali ostati doma, možda i ja. Ona dječica su se trudila regulirati promet, a policajca danas vidio nisam.

Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 2,58 km. Ukupno potrošeno 834 kcal.

Hrana – Tjestenina s tunjevina, četiri šnite integralnog tosta, domaći pekmez, banana, 2 reda čokolade.

Ode vaga u desno

Uobičajeno jutro. Budim se u zoru, Žena spava kao da se najela tableta za spavanje, ćukci seru, magla je pola puta, penzići organizirano grabe, jedino nisam vidio policiju. Sve ostalo uobičajeno. Vrijeme na 5 km, također prosječno za mene (GPS dio puta prikazuje kroz sličicu zeca, veći dio kroz sličicu kornjače). Znatiželjan sam poput onog majmuna što 10 puta digne kamen ispod kojeg je zmija i 10 puta padne u nesvijest, jer zanima me što ide nakon zeca. Sve je bilo normalno dok nisam ušao u ljekarnu. Stao sam na onu vagu i pokazala je 117,200 kg, 50 g više nego zadnji puta. Istog trenutka sam postao ravnodušan.  Mogao sam duboko izdahnuti, odložiti ključeve ili još par trikova i biti 100 g lakši, ali nije mi se jednostavno dalo. Kao prazni balon, ali onaj koji napušete, pustite i on se isprdi i izleta okolo i onda se onakav slinav i gadljiv zalijepi na čelo. Tako sam se i ja ovdje raspisao i onda 50 g prema gore. Od nedjelje sam istrčao preko 25 kilometara, a prehodao još 27 kilometara. Sigurno nitko u svijetu s ovoliko kila nije toliko istrčao i prehodao zadnjih par dana. Izgazio se po psećem dreku, trčao po snijegu, vjetru, minusu i to me ipak čini zadovoljnim. Nezadovoljnim me čini moj boravak u stanu. Jednostavno ne smijem imati slobodnog vremena. Mrzim kutnu garnituru, jer s nje pogled pada ravno na hladnjak, a hladnjaku pada pogled na mene. Imam osjećaj da me stalno gleda i podsmjehuje se, ali trudim se ignorirati ga. Ipak, kilogrami se nisu topili zbog vikenda odmaranja. Pravili smo pizzu, pekli palačinke, jeli kolače, grickali čips, jednostavno sve što se ne smije. Bilo je to svjesno, kao kada uzmeš pivo,  a znaš da je i prošlo bilo viška. No treba gledati prema naprijed. Kada pogledam prema naprijed vidim…vidim…francusku salatu, jaja, luk, šunku, sir, kolače, kolače, francusku salatu, kolače, francusku salatu. Budućnost ne izgleda obećavajuće. Budući da nisam mučenik i paćenik, valja pojačati fizičku aktivnost. Koliko inače pojedem preko blagdana, treba trčati 100-tinjak kilometara dnevno. Mogao bi ukućanima kidati živce ovog Uskrsa, npr. vaditi grašak iz francuske salate i jesti samo grašak. Kada bi vadio grašak, vjerojatno bi Žena meni oko vadila. Odoh preuzeti popis svojih obveza za sutra. Žena je sve fino sastavila.

Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 4,84 km. Ukupno potrošeno 1043 kcal.

Hrana – Kefir, tunjevina, krumpirići, četiri šnite integralnog tosta, domaći pekmez, jabuka i sladoled (znam, kriv sam).

13. tjedana : -21,850 kg

Udebelio sam se 50g od prošlog tjedna. :))

Psi i oni koji šetaju s njima

Nemam pojma što me jutros probudilo, ali sam opet budilicu dočekao perući zube. Žena je spavala kao da ju je izgrizao roj CC muha. Oblačim HTZ opremu za trčanje i i izlazim van. Napokon je ugodno. Palim GPS da Žena čim otvori oči može vidjeti gdje se točno nalazim. Kada bi slučajno jedno jutro krenuo trčati prema Migalovcima, nazvala bi me već kod mosta. Upitala bi me kuda sam krenuo? Ne daj Bože da slažem. Pogodio bi me grom iz vedrog neba, odnekud bi se stvorio tenk da me pregazi i za kraj valjak. Zato ja polako trčim prema Poloju. Danas sam se jako naživcirao, iako nisam sekirljiv, ali što je previše, previše je. Lijepo je imati kućnog ljubimca. Lijepo je hvaliti se sa svojim psom, ali imati psa je i odgovornost. Ne prigovaram zbog brnjica, jer ne znam koji bi pas bio toliko blesav da nasrne na mene. Vjerojatno bi mu kroz glavicu prošla mogućnost da padnem na njega i kako mu oči lete deset metara. Živcira me pasji drek. Dreka ima više nego maslačaka, a tratinčicu nisam još vidio ove godine. Sigurno su ispod dreka i da je to neka pseća urota. Zidić kod Brođanke i staza prema Splavarskoj ulici su pune nagazno-razmaznih zamki. Dok hodaš, samo čuješ ljude kako psuju vlasnike pasa i onda idu u travu obrisati tenisice, a kad u travi zamka i za drugu nogu. Tada već u ljubavnu vezu sa seksualnim aluzijama povezuju vlasnike i njihove ljubimce. Odjednom svi kao ukopani, ni naprijed, ni nazad. Gdje god se pomaknu drek. Tada već ljudi spremni na kompromise biraju pekinezerov drek, jer onaj rotvajlera sigurno nije dobar izbor. Vlasnici tih pasa, polumutavo gledaju oduševljene šetače kojima parfem postaje sekundarni miris, jer dominantni dolazi iz pravca tenisica. Inače nikada ne hodam tom stazom, nego idem preko parkinga. Tu nema dreka u tolikim količinama, ali čim zakoračim na biciklističku stazu ulazim u zonu sumraka, čak čujem i glazbu u podsvijesti. Već sam rekao kako više ne brojim bandere, jer moram biti koncentriran gdje gazim. Slučajno skretanje sa staze na travu jamči mekan, klizav i nezaboravan doskok. Taman sam se vraćao nazad i bio pri samom kraju. Tada sam u takvom raspoloženju da bi djelatnicu lutrije koja me želi informirati da sam dobio Bingo vjerojatno poslao u rodni kraj i ugledam prelijepog zlatnog retrivera. Ugledao je i on mene. Odmah ga je potjeralo. Kako sam se približavao vidio sam kako se par centimetara od staze nešto puši iz trave. Ma daaaj, zar ne može otići u šikaru. Točno kada smo se mimoilazili vidio sam kako vlasnica nema nikakvu namjeru pokupiti drek. Nesvjesna mog stava prema ljudima koji s psima gnoje livade nasmiješila mi se i rekla kako je dobro jeo jučer. Jedva sam se suzdržao da joj to ne bacim u facu, ali sam se zadovoljio otrovnom primjedbom da između tog dreka i onog što ponosno nosi među ušima i nema neke velike razlike. Danas sam malo zabrijao na vlasnike pasa.

Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 4,99 km. Ukupno potrošeno 1057 kcal.

Hrana – Kefir, tunjevina, četiri šnite integralnog tosta, par čajnih kolutića.

Razbijanje na Zumbi

Probudili su me bolovi u skočnom zglobu. Nemam pojma zašto me boli i kako bi to doveo u vezu sa Ženom, ali sigurno ima nešto s tim. Što ću sa zglobom? Odlučujem ostati u krevetu i pokušat ću zaspati, tek je 6.15. Poput pečenke sam se vrtio desetak minuta i odlučio da ipak idem trčati. Oblačim svoju HTZ opremu za trčanje i još uvijek blago šepajući krećem, još mi Žena sinoć nije ni listove izmasirala. Kaže da je krepala na Zumbi i još je tražila da ja nju izmasiram. Pao je kompromis da nitko nikoga neće masirati. Kako sam hodao nasipom tako se noga razgibavala i vidio sam da će sve proći u najboljem redu. Razgibavam se i krećem. Danas imam društvo. Neki čovjek je na razdaljini od 20-ak metara trčao cijelo vrijeme. S obzirom da je blizu 60. Skidam mu kapu. Možda me je on i tjerao da istrčim najbolje vrijeme na 5 km, ali na kraju me na nasipu i sustigao i započeli smo razgovor. I tako dođem do kilaže i čovjek mi ne vjeruje da imam 117 kila. Na kraju me priveo na vaganje u ljekarnu na Korzu. Danas sam preskočio fitnes, ali nisam Zumbu. Žena je napokon bila doma u vrijeme treninga, uzela dvije kune i ide popraviti sifon na umivaoniku. A je to. J Sad će me ubiti, jer se rugam, a popravila ga je. Iako je doma, ja opet vodio kćer na trening, dijete zavoljelo. Kao i uvijek dolazim sa stražnje strane u dvoranu, ali vrata su zaključana. Sada moram raditi puni krug oko dvorane, i napokon stižem na mjesto događaja. Presvlačim se u HTZ opremu za Zumbu, pripremam vodu, a ponio sam i rezervnu majicu. Prošli puta sam zaboravio i onda sam izgledao kao da sam se u majici tuširao i tako sam išao doma. Kreće zagrijavanje. Neka nova stvar. Čini mi se da nas instruktorica Đana želi sve pobiti s ritmom, jer sigurno ima nešto drugo dogovoreno u četvrtak pa je najlakše likvidirati nas upalom mišića i infarktima. Nastavljamo bez pauze. Koljena mi klecaju, a glavu držim bradom na prsima. Kreće neko novo zagrijavanje i Instruktorica Đana se spušta u neku polušpagu, a ja sam se mogao samo do auta spustiti po špagu i samoubiti se. Špagu mogu napraviti jedino ako padnem s trećeg kata na noge. Ide i treća pjesma bez pauze. Svi su nešto žedni, a ja izgubio sva osjetila i sve potrebe, osim one za preživljavanjem. Eto i četvrte pjesme, ovu koreografiju smo skoro na koljenima odradili. Napokon ide prebaciti na pjesmu koja nije sljedeća. Kaže ide ispraviti nepravdu i već vidim kako će zasvirati freestyle, freestyle. Uzalud i freestyle kad ja ne mogu ni hodati, a kamo li skakutati. Usput, tko je vidio čovjeka od 120 kila da skakuče. Zeko skaču, nosorog ne skakuče.

Jednostavno bi molio instruktoricu da ne pije Red Bull prije treninga, da ne spominjem i jače stvari. Ubi nas žena.

Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 5,19 km i Zumba 55 minuta. Ukupno potrošeno 1493 kcal.

Hrana – Kefir, tunjevina, dvije šnite integralnog tosta, 1 jaje, banana, jabuka i 2 kave.

Hrana

Zvoni sat. Buđenje. Točno je 4.15. Sin ide na ekskurziju u Budimpeštu i naravno da ja vozim. Žena je odlučila kako njoj bolje pristaje da u pidžami maše s maramicom, a ja ću voziti. Ako se usprotivim, nema masaže nogu. Ucijenjen sam, ali na finjaka. Sin kao i svaki pubertetlija, toliko je oduševljen svojim roditeljima, tako da čim je u onom mraku primijetio svoj razred s 20 metara udaljenosti mi se okrenuo i pozdravio se. Nije htio ni da mu torbu ponesem. Samo bježi stari. Vraćam se doma u 5.00. Eh, nekada sam iz grada dolazio u ovo vrijeme, a sada već obavljam obiteljske poslove u ovo doba. Još je mrak i razmišljam da upalim svjetlo i probudim ženu, ponudim se da skuham kavu ili probam prodati neki drugi finjak, samo da ju probudim. Opet mi je masaža proletjela kroz misli i odustajem od svega. Uvlačim se u krevet sa što manje šumova, jer ako ju probudim osjetit ću gnjev na svojoj koži. Taman sam zaspao i trčkarao californijskim plažama s ostalim članovima Baywatcha, a on sat već zvoni. Nije mi mrsko trčati, ali mogao je sat bar malo sačekati da C. J. Parker i ja spasimo nekoga. Oblačim HTZ opremu za trčanje, a donji dio trenerke je bio na balkonu gdje se sušio pa je bilo jako ugodno obući ga. Smrzao sam se. Izlazim van na -6 i već se pitam, hoće li ikada zatopliti, jer ovo je prehladno. Jutros je čak i onih penzića sa štapovima bio više od 10. Valjda im je toplije u većoj skupini. Ekipa iz županije se i ovo jutro ljuljala na spravama za zagrijavanje, a policajci su iz svog kombija i ovo jutro gledali u mene kao da je alien došao na trčanje. Ljudi se griju u kombiju i pušu u ruke i onda vidite lika koji u zoru dolazi trčkarati umjesto da spava. Potpuno ih shvaćam. Sva sreća pa ne trčim brzo, jer bi inače mislili da sam ilegalac i da bježim. Istrčao sam opet u komadu, a mogao sam i još. Danas sam još odradio aerobni trening u teretani i to je već dnevna rutina. Međutim, danas sam primijetio kako me moj način prehrane počinje živcirati. Živcira me svaki zalogaj, jer sam svjestan da se ne hranim kako bi trebao. Dijete i neka odricanja su stvar prošlosti i sada bi trebao sastaviti nekakav plan za sportaše, jer ovaj mjesec intenzitet treninga to traži od mene. Treba dobro kombinirati namirnice kako bi se i dalje gubila kilaža, a u drugu ruku osigurati dovoljno energije, ali i ubacivati više odmora. Prosurfat ću malo večeras i potražiti nešto o prehrani, samo da na ebayu ne završim.

Aktivnost – Trčanje 5,03 km, hodanje 4,11 km i steper 45 minuta. Ukupno potrošeno 1688 kcal.

Hrana – Dvije palačinke, prženi krumpirići, svježi sir i čvrsti jogurt, dvije šnite kruha i domaći pekmez. 1 kava i Whey gold (Weider).

Prvi travnja pa snijeg

Sinoć sam nekako nagovorio ženu da mi izmasira listove i zadnju ložu. Pristala je iako bi me umjesto masiranja zadnje lože radije polila ložom i zapalila. Plakao sam pred djecom. Ajme koliko je boljelo razdvajanje blizanaca (mišić na listu). Vjerujem da je htjela pokazati pred djecom kako je mama jača od tate. Djeca su bila oduševljena prizorom kako mama lomi tatu i kako tata jauče. Svakih par sekundi sam se pitao, isplati li se to. Treba trčati ovaj mjesec, a sporta bez masaže nema. Cijelo vrijeme mi ljudi govore kako su zavidni što mi je žena maser, a ja bi radije kupio šljive u travi do koljena, nego se masirao, iako Žena svoj posao radi odlično. Tako mi kažu, ja pojma nisam imao, sve do jutros. Svanulo je jutro, prvo u ovom mjesecu, a planovi su veliki. Prvi sam se probudio (oko 7:15) pa mi nitko nije uspio ništa podvaliti. Gledam kroz prozor i vidim kako pada snijeg. Gledam u Ženu, sigurno ona ima prste u tome, ali ona spava. Otkud snijeg? Na pola sam, ustati ili odustati. Odlučujem ustati i krenuti na trčanje. Cijelo vrijeme dok sam oblačio svoju HTZ opremu za trčanje sam sam sebi prebacivao kile koje sam nabacio pa sada moram po snijegu, kiši i vjetru trčati. Izlazim van i nabacujem kapuljaču šuškavca i krećem. Vani niti ranoranioca, niti pijanaca, niti policije, a nisam vidio niti jednog trkača, rolera ili biciklistu. Sve mi je jasno. Ili su svi blesavi, ili sam blesav samo ja. Vjerojatno svi ostali. Dok mi snježne pahulje poput pijeska ugodno sjedaju u oko, ledeni vjetar miluje moje obraze poput šmirgl papira. Naravno da nema nikog normalnog. Međutim, ovdje se ne radi o klimatskim uvjetima, jer netko i može preskočiti trčanje, ali ja ne. Ovo je stvar principa i kamenčić u velikom mozaiku. No, danas po prvi puta nisam brojao bandere, razmišljao sam. Nikada na trčanju nemam problema s umorom, uvijek su mi bolovi u nogama najveći problem. Danas ih nema. Iako nikada vremenski uvjeti nisu bili lošiji u odličnom stanju stižem na Poloj. Donosim odluku da ne stajem, nego se samo okrećem i trčim nazad bez zaustavljanja. Cijelim putem nazad divim se Ženinoj masaži i tako stižem nazad. Čak trčim do Alter ega, jer želim relaciju zaokružiti na 5,00 km. Ne vjerujem svojim očima. Stiže mi ženina poruka da naberem cvijeća za umivanje. Inače bi poludio na molbu da idem brati cvijeće, ali iz zahvalnosti šutke pristajem i zalijećem se prema livadi u branje cvijeća. Naravno, tada se pojavljuju ljudi i gledaju me kako berem cvijeće na livadi. Baš sam macho. Danas sam još hodao do Budainke (moji) pa preko Kolonije (Ženini) nazad do Korza (tu smo mi).

Aktivnost – Trčanje 5,02 km i hodanje 8,62 km. Ukupno potrošeno 1340 kcal.

Hrana – Sve što mi je palo pod ruku