ponedjeljak, 2. travnja 2012.

Hrana


Zvoni sat. Buđenje. Točno je 4.15. Sin ide na ekskurziju u Budimpeštu i naravno da ja vozim. Žena je odlučila kako njoj bolje pristaje da u pidžami maše s maramicom, a ja ću voziti. Ako se usprotivim, nema masaže nogu. Ucijenjen sam, ali na finjaka. Sin kao i svaki pubertetlija, toliko je oduševljen svojim roditeljima, tako da čim je u onom mraku primijetio svoj razred s 20 metara udaljenosti mi se okrenuo i pozdravio se. Nije htio ni da mu torbu ponesem. Samo bježi stari. Vraćam se doma u 5.00. Eh, nekada sam iz grada dolazio u ovo vrijeme, a sada već obavljam obiteljske poslove u ovo doba. Još je mrak i razmišljam da upalim svjetlo i probudim ženu, ponudim se da skuham kavu ili probam prodati neki drugi finjak, samo da ju probudim. Opet mi je masaža proletjela kroz misli i odustajem od svega. Uvlačim se u krevet sa što manje šumova, jer ako ju probudim osjetit ću gnjev na svojoj koži. Taman sam zaspao i trčkarao californijskim plažama s ostalim članovima Baywatcha, a on sat već zvoni. Nije mi mrsko trčati, ali mogao je sat bar malo sačekati da C. J. Parker i ja spasimo nekoga. Oblačim HTZ opremu za trčanje, a donji dio trenerke je bio na balkonu gdje se sušio pa je bilo jako ugodno obući ga. Smrzao sam se. Izlazim van na -6 i već se pitam, hoće li ikada zatopliti, jer ovo je prehladno. Jutros je čak i onih penzića sa štapovima bio više od 10. Valjda im je toplije u većoj skupini. Ekipa iz županije se i ovo jutro ljuljala na spravama za zagrijavanje, a policajci su iz svog kombija i ovo jutro gledali u mene kao da je alien došao na trčanje. Ljudi se griju u kombiju i pušu u ruke i onda vidite lika koji u zoru dolazi trčkarati umjesto da spava. Potpuno ih shvaćam. Sva sreća pa ne trčim brzo, jer bi inače mislili da sam ilegalac i da bježim. Istrčao sam opet u komadu, a mogao sam i još. Danas sam još odradio aerobni trening u teretani i to je već dnevna rutina. Međutim, danas sam primijetio kako me moj način prehrane počinje živcirati. Živcira me svaki zalogaj, jer sam svjestan da se ne hranim kako bi trebao. Dijete i neka odricanja su stvar prošlosti i sada bi trebao sastaviti nekakav plan za sportaše, jer ovaj mjesec intenzitet treninga to traži od mene. Treba dobro kombinirati namirnice kako bi se i dalje gubila kilaža, a u drugu ruku osigurati dovoljno energije, ali i ubacivati više odmora. Prosurfat ću malo večeras i potražiti nešto o prehrani, samo da na ebayu ne završim.

Aktivnost – Trčanje 5,03 km, hodanje 4,11 km i steper 45 minuta. Ukupno potrošeno 1688 kcal.

Hrana – Dvije palačinke, prženi krumpirići, svježi sir i čvrsti jogurt, dvije šnite kruha i domaći pekmez. 1 kava i Whey gold (Weider).

2 komentara:

  1. Ma taj sat je često vrag,zvoni baš kad nije poželjno..

    OdgovoriIzbriši
  2. Najgore je kad se probudim prije njega i onda me uplaši kad zazvoni. :O

    OdgovoriIzbriši