Predblagdanski dan

Točno je 6.00.Budi me galama,ne znam tko je glasniji, alarm na telefonu ili Žena. Spominje iPhone i mene te nas povezuje u ljubavni čin. Nikad ju nisam vidio ljutu u 6.00 ujutro, u stvari nikada ju nisam vidio ni budnu u to doba. Brzo gasim alarm, kupim stvari i bježim iz sobe, a skupa sa mnom i nekoliko stvari koje bi rado vidjela u mom licu. Dan je krenuo vatreno. Oblačim opremu za trčanje i gledam kroz prozor, a vani je magla za poludit. Misleći kako sam čudak što i danas u 6.15 odlazim na trčanjem, sreće brdo luđih od sebe. Nekoliko susjeda priča ispred zgrade, a psi skakuću oko njih. WTF? Kad su izašli i koliko će još puta izaći? Susjeda dobacuje kako mi se da ići trčati tako rano. Htio sam odgovoriti, ali čemu? Što reći gospođi koja u 5.30 izlazi sa psom van i ne može razumjeti mene koji u 6.15 idem trčati. Idem Korzom i shvaćam kako žene sve lošije kuhaju. Ne mislim na svoju, ona kuha kao što Usain Bolt trči. Par puta mjesečno, ali vrhunski. Djeca sve teže probavljaju maminu kuhinju. Šetalište je toliko ispovraćano, da sam čak tražio po portalima da senije pojavila kakva epidemija u Brodu. Jadni klinci, ali mislim da ću sutra zateći još goru sliku i da jadničci još teže podnositi hranu. Ono što se još moglo primijetiti je da je Alo Alo jako dobro radio sinoć. Osviješteni klinci nisu htjeli papire bacati u košare u koje ide sav komunalni otpad, nego su bacali okolo kako bi se pokupilo i moglo reciklirati. Bravo klinci. Onog lika što voda psa po zabranjenom travnjaku nije bilo. Sigurno se pas pravio bolestan da se ne sramoti s gazdom okolo. Trčanje je išlo dosta dobro. Spustio sam vrijeme na 5 km na 38,08 min. Trenutno sam između kornjače i mačke koja ima tri noge. S kolegom Borisom sam u Greenu dogovarao sljedeći projekt u koji idemo i promatrao povratnike s Poloja. Ima ih svakakvih, trče rolaju, bicikliraju, nekima bi nosila najbolje pristajala, a neki su izgubljeni i ne znaju uopće gdje su. Hodaju kao hipnotizirani. Jednostavno, ima ih brdo, a kada ja idem nema nikoga, samo penzići. Kasnije sam išao po slatkiše za klince. Poučen jučerašnjim iskustvom pogubljenosti pojedinaca kada vide automobil u retrovizoru odlučujem se do Kauflanda otići pješke. Osim što mi se činilo da je iza brda (nikad stići), dolaskom sam shvatio da je pola grada unutra. Slatkiši opustošeni. Zar svi moraju ići zadnji dan. Valjda ću naučiti ovu lekciju prije 60-e. Na blagajnama redovi kao u HZZO-u, ljudi nervozni kao da idu kazne plaćati na kase, a jadne žene na kasama bar 500 puta dnevno čuju „ajoj koliko sam potrošio/la“. Jadne žene. Dokraja dana sam pomjera garnituru, klatio usisavačem…Pepeljuga style. Smrdao sam peglu. L

Aktivnost – Trčanje 5,03 km, hodanje 5,55 km. Ukupno potrošeno 1111 kcal.