Sinoć sam nekako nagovorio ženu da mi izmasira listove i zadnju ložu. Pristala
je iako bi me umjesto masiranja zadnje lože radije polila ložom i zapalila.
Plakao sam pred djecom. Ajme koliko je boljelo razdvajanje blizanaca (mišić na
listu). Vjerujem da je htjela pokazati pred djecom kako je mama jača od tate. Djeca
su bila oduševljena prizorom kako mama lomi tatu i kako tata jauče. Svakih par
sekundi sam se pitao, isplati li se to. Treba trčati ovaj mjesec, a sporta bez
masaže nema. Cijelo vrijeme mi ljudi govore kako su zavidni što mi je žena
maser, a ja bi radije kupio šljive u travi do koljena, nego se masirao, iako
Žena svoj posao radi odlično. Tako mi kažu, ja pojma nisam imao, sve do jutros.
Svanulo je jutro, prvo u ovom mjesecu, a planovi su veliki. Prvi sam se
probudio (oko 7:15) pa mi nitko nije uspio ništa podvaliti. Gledam kroz prozor
i vidim kako pada snijeg. Gledam u Ženu, sigurno ona ima prste u tome, ali ona
spava. Otkud snijeg? Na pola sam, ustati ili odustati. Odlučujem ustati i krenuti
na trčanje. Cijelo vrijeme dok sam oblačio svoju HTZ opremu za trčanje sam sam
sebi prebacivao kile koje sam nabacio pa sada moram po snijegu, kiši i vjetru
trčati. Izlazim van i nabacujem kapuljaču šuškavca i krećem. Vani niti
ranoranioca, niti pijanaca, niti policije, a nisam vidio niti jednog trkača,
rolera ili biciklistu. Sve mi je jasno. Ili su svi blesavi, ili sam blesav samo
ja. Vjerojatno svi ostali. Dok mi snježne pahulje poput pijeska ugodno sjedaju
u oko, ledeni vjetar miluje moje obraze poput šmirgl papira. Naravno da nema
nikog normalnog. Međutim, ovdje se ne radi o klimatskim uvjetima, jer netko i
može preskočiti trčanje, ali ja ne. Ovo je stvar principa i kamenčić u velikom
mozaiku. No, danas po prvi puta nisam brojao bandere, razmišljao sam. Nikada na
trčanju nemam problema s umorom, uvijek su mi bolovi u nogama najveći problem.
Danas ih nema. Iako nikada vremenski uvjeti nisu bili lošiji u odličnom stanju
stižem na Poloj. Donosim odluku da ne stajem, nego se samo okrećem i trčim
nazad bez zaustavljanja. Cijelim putem nazad divim se Ženinoj masaži i tako
stižem nazad. Čak trčim do Alter ega, jer želim relaciju zaokružiti na 5,00 km. Ne
vjerujem svojim očima. Stiže mi ženina poruka da naberem cvijeća za umivanje.
Inače bi poludio na molbu da idem brati cvijeće, ali iz zahvalnosti šutke
pristajem i zalijećem se prema livadi u branje cvijeća. Naravno, tada se
pojavljuju ljudi i gledaju me kako berem cvijeće na livadi. Baš sam macho.
Danas sam još hodao do Budainke (moji) pa preko Kolonije (Ženini) nazad do
Korza (tu smo mi).
Aktivnost – Trčanje 5,02 km
i hodanje 8,62 km. Ukupno potrošeno 1340 kcal.
Hrana – Sve što mi je palo
pod ruku
Nema komentara:
Objavi komentar