četvrtak, 5. travnja 2012.

Ode vaga u desno


Uobičajeno jutro. Budim se u zoru, Žena spava kao da se najela tableta za spavanje, ćukci seru, magla je pola puta, penzići organizirano grabe, jedino nisam vidio policiju. Sve ostalo uobičajeno. Vrijeme na 5 km, također prosječno za mene (GPS dio puta prikazuje kroz sličicu zeca, veći dio kroz sličicu kornjače). Znatiželjan sam poput onog majmuna što 10 puta digne kamen ispod kojeg je zmija i 10 puta padne u nesvijest, jer zanima me što ide nakon zeca. Sve je bilo normalno dok nisam ušao u ljekarnu. Stao sam na onu vagu i pokazala je 117,200 kg, 50 g više nego zadnji puta. Istog trenutka sam postao ravnodušan.  Mogao sam duboko izdahnuti, odložiti ključeve ili još par trikova i biti 100 g lakši, ali nije mi se jednostavno dalo. Kao prazni balon, ali onaj koji napušete, pustite i on se isprdi i izleta okolo i onda se onakav slinav i gadljiv zalijepi na čelo. Tako sam se i ja ovdje raspisao i onda 50 g prema gore. Od nedjelje sam istrčao preko 25 kilometara, a prehodao još 27 kilometara. Sigurno nitko u svijetu s ovoliko kila nije toliko istrčao i prehodao zadnjih par dana. Izgazio se po psećem dreku, trčao po snijegu, vjetru, minusu i to me ipak čini zadovoljnim. Nezadovoljnim me čini moj boravak u stanu. Jednostavno ne smijem imati slobodnog vremena. Mrzim kutnu garnituru, jer s nje pogled pada ravno na hladnjak, a hladnjaku pada pogled na mene. Imam osjećaj da me stalno gleda i podsmjehuje se, ali trudim se ignorirati ga. Ipak, kilogrami se nisu topili zbog vikenda odmaranja. Pravili smo pizzu, pekli palačinke, jeli kolače, grickali čips, jednostavno sve što se ne smije. Bilo je to svjesno, kao kada uzmeš pivo,  a znaš da je i prošlo bilo viška. No treba gledati prema naprijed. Kada pogledam prema naprijed vidim…vidim…francusku salatu, jaja, luk, šunku, sir, kolače, kolače, francusku salatu, kolače, francusku salatu. Budućnost ne izgleda obećavajuće. Budući da nisam mučenik i paćenik, valja pojačati fizičku aktivnost. Koliko inače pojedem preko blagdana, treba trčati 100-tinjak kilometara dnevno. Mogao bi ukućanima kidati živce ovog Uskrsa, npr. vaditi grašak iz francuske salate i jesti samo grašak. Kada bi vadio grašak, vjerojatno bi Žena meni oko vadila. Odoh preuzeti popis svojih obveza za sutra. Žena je sve fino sastavila.



Aktivnost – Trčanje 5,02 km, hodanje 4,84 km. Ukupno potrošeno 1043 kcal.

Hrana – Kefir, tunjevina, krumpirići, četiri šnite integralnog tosta, domaći pekmez, jabuka i sladoled (znam, kriv sam).

2 komentara: