Uobičajeno jutro. Budim se u zoru, Žena spava kao da se najela tableta
za spavanje, ćukci seru, magla je pola puta, penzići organizirano grabe, jedino
nisam vidio policiju. Sve ostalo uobičajeno. Vrijeme na 5 km, također prosječno
za mene (GPS dio puta prikazuje kroz sličicu zeca, veći dio kroz sličicu
kornjače). Znatiželjan sam poput onog majmuna što 10 puta digne kamen ispod
kojeg je zmija i 10 puta padne u nesvijest, jer zanima me što ide nakon zeca. Sve
je bilo normalno dok nisam ušao u ljekarnu. Stao sam na onu vagu i pokazala je
117,200 kg, 50 g više nego zadnji puta. Istog trenutka sam postao ravnodušan. Mogao sam duboko izdahnuti, odložiti ključeve ili
još par trikova i biti 100 g lakši, ali nije mi se jednostavno dalo. Kao prazni
balon, ali onaj koji napušete, pustite i on se isprdi i izleta okolo i onda se
onakav slinav i gadljiv zalijepi na čelo. Tako sam se i ja ovdje raspisao i
onda 50 g prema gore. Od nedjelje sam istrčao preko 25 kilometara, a prehodao
još 27 kilometara. Sigurno nitko u svijetu s ovoliko kila nije toliko istrčao i
prehodao zadnjih par dana. Izgazio se po psećem dreku, trčao po snijegu,
vjetru, minusu i to me ipak čini zadovoljnim. Nezadovoljnim me čini moj boravak
u stanu. Jednostavno ne smijem imati slobodnog vremena. Mrzim kutnu garnituru,
jer s nje pogled pada ravno na hladnjak, a hladnjaku pada pogled na mene. Imam
osjećaj da me stalno gleda i podsmjehuje se, ali trudim se ignorirati ga. Ipak,
kilogrami se nisu topili zbog vikenda odmaranja. Pravili smo pizzu, pekli
palačinke, jeli kolače, grickali čips, jednostavno sve što se ne smije. Bilo je
to svjesno, kao kada uzmeš pivo, a znaš
da je i prošlo bilo viška. No treba gledati prema naprijed. Kada pogledam prema
naprijed vidim…vidim…francusku salatu, jaja, luk, šunku, sir, kolače, kolače,
francusku salatu, kolače, francusku salatu. Budućnost ne izgleda obećavajuće.
Budući da nisam mučenik i paćenik, valja pojačati fizičku aktivnost. Koliko inače
pojedem preko blagdana, treba trčati 100-tinjak kilometara dnevno. Mogao bi
ukućanima kidati živce ovog Uskrsa, npr. vaditi grašak iz francuske salate i
jesti samo grašak. Kada bi vadio grašak, vjerojatno bi Žena meni oko vadila. Odoh
preuzeti popis svojih obveza za sutra. Žena je sve fino sastavila.
Aktivnost – Trčanje 5,02 km,
hodanje 4,84 km. Ukupno potrošeno 1043 kcal.
Hrana – Kefir, tunjevina, krumpirići,
četiri šnite integralnog tosta, domaći pekmez, jabuka i sladoled (znam, kriv
sam).
Ipak ubaci u plan i onu narodnu:nemoj se-ne boj se...
OdgovoriIzbrišia baš
OdgovoriIzbriši