petak, 27. travnja 2012.

Lopoč


Još dva dana do pričesti. Cijela priča se zakuhava, a Žena je već prokuhala. Nije dovoljno preklopiti salvetu, nego to mora biti remek djelo. Dva dana je čeprkala po Jubitou i gledala japanske freakove kako motaju salvete i tražila nešto prikladno svom karakteru. Napokon je pronašla. Video traje pola sata i onda od salvete nastane lopoč. Napravila je milijun tih lopoča i nemam gdje hodati po sobi. Ako stavim jedan na drugi, rekla je da će onda ona meni staviti čekić na glavu. Jedva sam dočekao 5.40 i pobjegao na trčanje. Sin je danas vadio konce pa sam mogao trčati samo 5 km, jer. I to je bilo dovoljno da vidim nešto zanimljivo. Vidio sam prelijepog haskija kojem se neki magarac ubacio u obiteljsko stablo. Ukopa se i neće nikud. Jadna žena koja ga je vodila je poludila, a pas se dobro zabavljao. Ne bi on meni tako. Danas sam kolegice sreo na stazi, čistih tenisica. Budući su na uvjetnoj, sigurno znaju da ih policija promatra pa su se ponašale poput običnih ljudi. Međutim u jednom trenutku su potrčale. Osjetio se natjecateljski duh i želja za nadmetanjem. Kako to priroda i zahtjeva, pobijedila je mlađa kolegica koja je istrčala sigurno 50 metara. Druga kolegica je odustala na pola puta. Čestitke. Poslije smo se sin i ja malo muvali po bolnici tražeći doktora da izvadi konce. Kad smo ga odšili i napokon dobili odlične nalaze, vratio sam se u film prve pričesti. Pogađate, Žena je i dalje pravila lopoče od salveta i dušu ispustila za komad papira koji će svi htjeti što prije zamazati čobancem s obraza. Međutim, ženu veseli. Nakon što sam malo peglao i sredio suđe, otišao sam otrčati svojih drugih 5 kilometara. Žena i dalje pravi lopoče. Trčanje je bilo dosta teško, jer je prevruće (bar meni koji trčim zorom i po niskim temperaturama), apsolutno nitko nije trčao oko 14.00 sati. Samo šetači i biciklisti. Vidio sam i jednu mladenku sa svojom kumom i fotografom. Čekaju mladoženju i kuma. Promatrajući ju , taj će nastradati, a i cijeloživotni horoskop mu nije obećavajući. Četveronoške se vraćam doma i zatičem Ženu kako mota lopoče. Tuširam se već drugi puta i odlazim riješiti suđe za pričest. Nisam znao da 60 tanjura (plitkih i dubokih) imaju pola tone. Ruke su mi se otegle. Da sam znao, poslao bih ženu. Vraćam se doma vukući sve te tanjure na pranje i prekidam ženu u motanju lopoča. Grabim bicikl i idem na poslijepodnevnu vožnju. Za poludit je koliko ima buba, bubica i bubetina. Sve ciljaju oko i usta. Nagutao sam se mušica, više nego što su ona dva glupa žapca Pončo i Toro vidjeli u životu. Majica mi je bila crna od svih buba koje su se polijepile po meni. Stvarno sam zaslužio „six pack“, samo dane moram ovo ponoviti jedno 1000 puta. Nekako sam se dokotrljao doma i istuširao (opet). Moram još pomoći ženi oko lopoča. Faking lopoči, kako ću samo uživati kada ih svi razmotaju i ne pogledaju. Odoh sada snositi posljedice zbog zadnje rečenice.

Aktivnost – Bicikl 14,04 km, trčanje 10,25 km, hodanje 3,80 km. Potrošeno: 2347 kcal.

1 komentar:

  1. Suosjećanje za đuvegiju....cccc!inače dobrodošao u društvo bubojeda,kad se navikneš i nije tako loš okus...gucneš,malo otreseš glavom i voziš dalje..Sretno sa organizacijom slavlja.

    OdgovoriIzbriši