Većina trkača najveći posao odrade nedjeljom, jer tada imaju najviše vremena.
Ja sam gazio cijelog tjedna i taman krepao kada treba najviše povući. Sat je
uobičajeno zasvirao klarinet u 5.50, ali danas bezuspješno. Ustao sam se došao
do njega i ugasio alarm. Pomakao sam na 7.00 i donio do uzglavlja, jer se ipak
nisam mogao ustati. Zvonio je on i u 7.00, ali opet s istim uspjehom. Opet
gasim alarm i odustajem, a Žena nije ni reagirala. Sigurno ga je čula, ali nije
mogla vjerovati da bi se usudio, zakockao sa životom i navijao i gasio cijelo
jutro. Kasnije je Žena otišla s djetetom na misu, a mene je nešto zapeklo.
Zapekla me savjest. Iako je bilo već gotovo 9.00 ipak se odlučujem na trčanje.
Grad je puno ljepši u 9.00, nego u 6.00. Kada idem zorom grad sliči na Sodomu i
Gomoru, i da je samo nedostajao koji sat da ga zlatna mladež zapali i digne u
zrak. U 9.00 je grad već potpuno očišćen, svi tragovi burne noći su nestali i
ispadne kako se mladež igrala Kviskoteke i Brojki i slova. Oni hiperaktivniji
su izgleda joggirali, a kreativniji pjevali. Ispada kako su svi fino večerali
doma maminu kuhinju i da fast food objekti mogu staviti ključ u bravu. U samo
tri sata razlike. Trčanje je prošlo odlično, a i redom sam skidao najbolja
prolazna vremena. Novi najbolji rezultat na 10 km je 1:17:00. To mogu zahvaliti
jednom starijem gospodinu koji je imao neodoljivu potrebu trčati i razgovarati sa
mnom. Tijekom monologa mi je objasnio kako ne voli trčati u društvu i kako se onda
razgovara i gubi snaga na to. WTF!? Još sam shvatio kako se na okretištu skida
gornji dio i puše nos u njega. Nisam još to objasnio Ženi, ali siguran sam da
bi bila oduševljena. Mislim ono, lik je bio izuzetno zanimljiv, susretljiv i pun
dobrih savjeta i bilo mi je jako ugodno trčati s njim. Još je rekao da trči od
1969, a ja odgovorio da bi volio trčati do 2069. Na kraju je ipak odustao od mene
i odjurio. Stigao sam ga dok se po završetku trčanja istezao gol do pasa. Sva
sreća pa je trčao samo jedan krug, jer da je kao ja trčao dva kruga do Poloja bojim
se da bi se skroz skinuo. Jedan od motivacijskih razloga današnjeg trčanja je popodnevni
odlazak na pričest. Ugodna opuštajuća obiteljska druženja uvijek su popraćena
prekomjernom konzumacijom hrane i pića, a kada je moja Žena u pitanju radi se o
kolačima. Pazio sam da ne pojedem više od dva tanjura čobanca, ali sam ih tako
napunio da je palac (kojim sam držao tanjur) bio umočen. Kolači su bili pravi
izazov. Smazao sam tri mađarice, ali to je ništa spram Ženinih dvadesetak
različitih. Kaže da je probavala koje bi bilo dobro praviti za pričest koja nas
očekuje za dva tjedna. Čak je i tortu dva puta vadila. Zato, ne morate se
brinuti za budućnost debeljkovog dnevnika. Kad ja padnem na 90 kg, taman će i
žena imati toliko i nastaviti pisati.
Aktivnost – Trčanje 10,02
km, hodanje 2,45 km. Ukupno potrošeno 1413 kcal.
Nema komentara:
Objavi komentar