utorak, 17. travnja 2012.

Riža


Plače nebo, plačem i ja. Nebo će prestat, al kad ću ja. Kao da je netko pitao nebo što misli o nama i sada nam cijeli dan objašnjava. Danas nema trčanja, jer treba gasiti vatru u listovima. Ako se recimo usporedim s nosorogom, jasno je da sam napravio previše kilometara i za razliku od njega koji trči na četiri noge, ja se s prednjima služim kao s rukama i uopće ne koristim pri trčanju. Imati 116 kila i pokušavati se rekreativno baviti trčanjem je poput misije pčele alergične na cvijeće. Danas je na jelovniku riža. Ima svakakvih od onih što ni Kinezi ne jedu, preko onih integralnih po premium kvalitete. Obožavam premium rižu „Mikado“. Tko bi rekao da najbolja riža dolazi iz Požege. U mom trenutnom fizičkom stanju, Mikado je ipak najbolji za promatranje, a u sebe treba trpati onu bljutavu koja je dobra za liniju. Žena je uz rižu napravila i ono smrznuto povrće. Na reklami kažu kako je to smrznuto bolje, nego da ga sam uberem i pojedem. Navodno, treba manje od dva sata da bi od branja povrće bilo zamrznuto. Nameću se zaključci: Ili proizvođač ima plantaže na južnom polu, ili su mu plantaže u krugu tvornice, ili se kamioni hladnjače gužvaju sa traktorima i kombajnima u polju ili nam prodaju gluposti na reklami. Ovo zadnje bi ipak isključio, oh yeah. Ukućani su uz rižu još tukli po piletini, ali za mene nije bilo. Kaže Žena, bolje da se baci nego da ja pojedem. Slično je to. Riža je dobra, jer potiče razgovor sa samim sobom. Kad se najedem riže, već za sat vremena sam spreman za konverzaciju sa svojim želudcem koji imam osjećaj galami na mene i stvara buku. Ipak uskače Mikado riža. Večeras je još i trening Zumbe. Motiviran sam poput mladeži koja jedva čeka da krene volontirati po novom zakonu, a spreman kao saborski zastupnik platiti ručak izvan saborskog restorana. Dijete (koje uvijek vodim na trening) cijelo popodne pušta one španjolske narodnjake i ako odustanem biti ću najgori tata na svijetu. Nedostajao bi i ekipi na treningu, jer kad ja skočim (bolje reći doskočim), svi skoče. Fizičari će bolje objasniti kako se taj efekt zove. Dijete se u tom svom nabrijavanju za večerašnji trening umorilo i zaspalo. Kakvo olakšanje. Ipak ću odmoriti cijeli dan. Jedini crni oblak je Žena koja mašta da me večeras satima gleda s peglom u ruci. Svim ženama je to fetiš, samo što sam ja svoju navikao. Već vidim da ću večeras Ligu prvaka gledati stojeći. Opet.



Aktivnost – Trčanje 0 km, hodanje 0 km. Ukupno potrošeno 0 kcal.

1 komentar:

  1. Pas ad to sa peglom...ko ti je kriv!?A možda se istopi koja masna stanica,nikad neznaš!Sve,smo nemoj ostajati na nuli!Riža Mikado je onaj vrag,koji te slatko navuče,a onda se zlurado smije svom uspjehu..

    OdgovoriIzbriši