Otimačica ( La usurpadora)

Jutros mobitel nije zvonio, digao sam se ranije. Već u 5.40 sam četkao zube i namještao frizuru kad me policija zagleda dok me zaobilaze s 10 km/h, neka se vidi da sam iz fine kuće. Laganim srnećim korakom sam se u nekoliko minuta stvorio na startnom mjestu. Po psećim drekovima koji se puše na hladnoći, shvatio sam kako nisam prvi došao. Motivacija je na visokoj razini, jer u svibnju se spuštam ispod 110 kg. Trčim, razmišljam o glupostima i približavam se Poloju i onda iznenađenje. Svoje kolegice svaki puta srećem sve dublje u šumi. Čovjek bi pomislio da će se otisnuti u partizane, ali nova frizura na jednoj odaje da se ne planira zadržavati u šumi. Skoro su me i uplašile kad sam banuo na njih. Možda napadaju usamljene trkače i oda trguju organima. Otimačice. Sljedeći puta moram gledati i u krošnje da me slučajno ne zaskoče. Sumnju mi je pojačao prizor kada sam shvatio da jedna ima kišobran u ruci. Nikad nisam vidio da netko trči s kišobranom u ruci. Sigurno je neki bodež u pitanju. Instinktivno sam ubrzao kraj njih i izbjegao zapričavanje koje bi me moglo koštati glave. Svako jutro srećem penziće koji voze ili guraju bicikle i nose tranzistore te slušaju vijesti. Jedan penzić danas je odudarao od prosjeka. Čovjeku je iz tranzistora tukla Katy Perry „I kissed a girl“. Nekako me napao smijeh i jedva sam trčao. Ne znam zna li čovjek o čemu Katy pjeva, ali pokidao sam se od smijeha. Istrčao sam svoju deseticu. Za doručak sam se nagradio s onom ptičjom hranom i jogurtom. Jedem ja to, jede to mene. Nakon mjeseca oporavka, vraćam se ovom bljutavom, ali zdravom doručku. Danas se napokon i sunce ukazalo, ali na sreću ovaj puta bez duge. Napokon ću voziti bicikl. Iako tvrdi sic i meka guzica ne slute na dobro, odlučujem iskušati sreću. Zato sada blog pišem stojeći, a kada se umorim legnem. Probati ću sjesti tamo negdje oko utorka, teško prije. Koliko me na trčanju nerviraju psi, toliko me na bicikliranju živciraju pješaci. Iako postoji pješačka staza, obožavaju se po biciklističkoj razbacati kao Smogovci, a maknut će se jedino ako osjete da ćeš ih zgaziti. Ako netko zna ima li za nabaciti zvono za bicikl s motivom „bijesnog rotvajlera od 50 kg koji nije jeo 5 dana“ neka mi obavezno javi. Stvarno će mi predstavljati gušt svaki pješak koji mi se nađe na putu i njihovo bacanje u jarak na glavu kada im diskretno zazvonim par metara iza leđa. Na kraju sam vozio 25 km. Noge nisu problem, samo dupe. Sutra ću staviti neki jastučić u gaće, jer još jedan ovakav dan i moći ću sjediti samo na WC školjci. Za kasni ručak sam se nagradio tunom koju sam oslobodio zatočeništva u konzervi u kojoj je bila 5 godina. Još mi se koprca u želudcu. Za večeru sam se počastio gledanjem u frižider s 10 metara udaljenosti. Sigurnije je.

Aktivnost – Bicikl 25,09 km, trčanje 10,02 km hodanje 2,31 km. Ukupno potrošeno 2797 kcal.

Hrana – Jogurt i žitarice, tuna, dva riblja štapića, kuhano povrće, tri šnite integralnog kruha, jabuka, banana.