nedjelja, 22. travnja 2012.

Filozofiranje s kauča


Danas nisam vježbao, jer sam uzeo dan odmora, ali si neću uskratiti pravo na filozofiranje s kutne garniture. Sljedeći vikend starija kćer ima pričest pa je danas počelo mobingiranje roditelja i sljedeći tjedan ćemo 20-ak sati provesti u župi. Sva sreća pa je zagrijalo. Žena u Crkvu ide samo kada otvore terasu (kao kafići) i može sjediti u dvorištu. Šteta što šank ne radi, išla bi svaki dan. Kada treba pružiti ruku kao da imam onaj šoker u ruci. Prije će 10 baba doći na red nego ja. Na kraju mi ipak pruži ruku, ali onako kao kad si zaraćeni predsjednici pružaju kod sklapanja primirja. S figom u džepu. Nisam budist i ne vjerujem u reinkarnaciju, ali da vjerujem mislio bi da sam u prošlom životu bio Staljin osobno, ali super je moja žena. Čita ovo svaku večer pa moram biti suzdržan. Danas smo samo jednom ručali iako je nedjelja, punica je bila „chef“. Opet se vojska mogla najesti, a i ja sam se poželio riže i piletine. Već dva dana to nisam jeo. Ipak, žena je počela voditi računa o meni, a ne mi baklavu gurnuti pod nos. Nakon svega smo pojeli domaćicu. Keks domaćicu, ne punicu. Nismo kanibali, iako za ženu nisam siguran. Jednom sam ju sanjao s onom kosti u nosu. Što se tiče mene, oporavljam se brže od hrvatskog gospodarstva. Iako, ono se oporavlja? Listovi su bolje i ujutro sam spreman za novu deseticu, a ljubičasto dupe više ne boli i bicikliranje se može nastaviti. Nabavio sam onu geliranu navlaku za sic i sada će sigurno biti podnošljivije. Osjećaj je kao da mi se nije žurilo na WC obaviti veliku nuždu. Ne znam kako nekome ta navlaka može biti ugodna, osjećaj je odvratan. U najmanju ruku kao da sam si stresao puding u bokse. Inače, veselim se toplijim danima sljedećeg tjedna. Stvarno mi je dojadilo svako jutro trčati po magli koja savršeno prenosi smrad deponije, a i Sava nosi mirodije iz rafinerije. Toplo vrijeme nosi i jednu veliku zamku, a to je sladoled. Sladoled je kao hamburger, nikad dosta, a i izazovi su tu. Nije dosta što zlo vreba s obje strane Korza (Lotos i Savus), nego se još i Žuti morao doseliti pod prozor. Ako je Žuti u kući Mije Čorak Slavenske (prije njega Aljko), McDonalds će se sigurno otvoriti u kući Brlića na Korzu. Sva mirišljava,ukusna i kalorična zla ovog svijeta će mi biti pod prozorom. Inače, Žuti je zakon. Čovjek ima lift za burek. Na pijaci u burekdžinici peče na katu, prodaje na prizemlju, a burek putuje liftom. Zvrk ima burek od tunjevine. Ne znam je li to dijetalno. Opet sam slinom natopio tipkovnicu. Odoh dok me struja nije bila.

Aktivnost – Odmor

Nema komentara:

Objavi komentar