Blagdanska računica

Sat opet zvoni u 6.00 i instinktivno kupim stvari, oblačim se i idem do prozora vidjeti kakvo je vrijeme. Smak svijeta. Vjetar puše kao da sam na Južnom polu. Mislio sam kako me ništa ne može udaljiti od treninga, ali vraćam se u krevet. Peče me savjest kao što bi i Sanadera trebala peći i budim se svakih 15 minuta. Ženu već iritiram kao kamenčić u cipeli i kupim notebook pod ruku i idem u kuhinju da može u miru spavati. Stalno pogledavam kroz prozor i odlučujem da ću bar hodati ako se već ne može trčati. Nisam smio ruke raširiti, jer bi me vjetar mogao odnijeti. Maslačak (fontana) je bacao do Strojarskog fakulteta, naravno i sam sam bio istuširan. Hodam uz Savu i vjetar polako popušta. Drago mi je što ni danas nisam napravio kompromis sam sa sobom i ostao doma. Kilometri se nižu, a odlučujem po prvi puta spustiti se do kružnog toka na Poloju i tu se okrenuti, a u povratku sam trčao skroz do Korza. 6,5 km u 50 minuta. Nije vrijeme baš neko da bi se hvalisao, ali prvi puta sam istrčao 6,5 u komadu i prvi puta sam u životu trčao 50 minuta. Na povratku sam vidio jednog trkača (mislim da nije iz Broda, jer ga nikada nisam vidio) koji je imao super tajice za trčanje (mislim Mizzuno). Onako naivan, pun povjerenja poput idiota koji dva puta stane na iste grablje kažem Ženi za tajice. Mislio sam kako će shvatiti poantu, jer mi je rođendan u lipnju, ali ne. Ona je odmah poletjela na Facebook pojadati se kako sam vidio super tipa u tajicama, iako sam rekao „tipa u super tajicama“. Šteta je učinjena i kako mi se čini, nepopravljiva. Skupila je više lajkova i komentara nego da je rekla kako je dobila na lotu. Probao sam kontrolirati štetu i „sherao“ njen status na svoj uz komentar, ali počeli su se i tu skupljati komentari. Sada moram obrijati glavu i furati se na „skin heada“ kako bi ljudi otklonili svaku sumnju. Nakon jučerašnjeg prejedanje i tri obroka u 5 sati, odlučili samo da se već danas vraćamo u normalu te ćemo ručati samo jednom, a i preskočit ćemo kolače. Teško je ignorirati puničinu baklavu i reći ne bih hvala, a pojeo bih barem tri komada. I jučer i danas sam išao pješke na Uskršnju turneju „Četiri ručka“ kako bi maksimalno povećao tjelesnu aktivnost tijekom blagdana kada vam je 99% vremena u ruci pribor za jelo ili daljinski upravljač, a za stolom nisam toliko sjedio još od školskih dana. Od petka do ovog trenutka sam pješke prešao 42,54 kilometra, a od toga pretrčao 21,64 km. Nije bilo lako trčati dok apsolutno svi spavaju, i hodati prije i poslije ručka dok apsolutno svi…opet spavaju. U četvrtak je novo vaganje i ne smijem doživjeti blamažu epskih razmjera, možda mrvicu otići gore, jer ipak je bio Uskrs, ali udebeliti se dvije kile bi bilo poražavajuće. Sutra se vraćam uobičajenom životnom ritmu i sigurno će biti lakše.

Aktivnost – Trčanje 6,57 km, hodanje 6,77 km. Ukupno potrošeno 1405 kcal.