Skuter boje muhe

Kakav dan. Krenulo je s potopom, a završilo toplim i sunčanim danom. Probudio sam se prije sata, a kiša je toliko sipala da nisam morao ni pogledati kroz prozor kakvo je vrijeme. Lomim se hoću li ići. Ako ostanem doma, papak sam i njonjo. Ako odem pokisnut ću i preći na onu stranu razuma. Oblačim svoju HTZ opremu za trčanje, pun povjerenja u jaknu za jedrenje da neće promočiti. Prokleta jakna. Mobitel je najavio sunce, ali vjerojatno na 5000 m visine. Nema veze, navlačim kapuljaču i krećem. Ptičice koje svako jutro pjevaju i uljepšavaju trčanje, jutros su kašljale i kihale. Kišne gliste su plivale, puževi su izbacivali vodu iz kuća, jedino se moje kolegice iz županije nisu dale smesti. Zanima me samo pokupi li njih ona crna limuzina koja svako jutro samo proleti vamo-tamo. Pitat ću ih ujutro. Valjda me neće morati ubiti ako mi kažu. Danas sam opet bio mokar do kože. Nije se radilo o znoju, nego o kiši koja mi je i gaće smočila. Dok mi se kiša slijevala niz leđa pokušavao sam spoznati glupoću odluke da idem trčati. Pri samom kraju trčanja stao sam i u lokvu do gležnja i to s obje noge. Više nije bilo nijednog dijela tijelo koji je bio suh. Kasnije je i sunce izašlo, što je značilo da se bicikl baca u pogon. Dupe je prošlo, a onaj gelirani jastučić stvarno pomaže. Kad god krećem s biciklom obećam sam sebi da neću psovati i da se neću potući s nikim. Odmah na početku sam poludio kada sam vidio skuter parkiran na pol biciklističke staze. Skuter je boje muhe (one muhe, naginje na plavu) i stvarno mi nije jasno koliki propuh moraš imati da to napraviš. No dobro, kad bi to bilo najveće zlo. Danas mi je pao lanac s bicikla. Nisam planirao prljati ruke, a i majstor sam za sjest i plakati. Ma nije meni bad što je pao lanac, nego što su pristigli svi biciklisti koje sam divljački obilazio vozeći u najvećoj brzini. Šteta što su ručke na biciklu bijele, bile su bijele. Najveće zlo su penzići koji bicikliraju, a niti vide, niti čuju a ni ravnoteža im nije bliska. Čak mi se čini kako smo postali turistička destinacija engleskim penzićima,jer svaki drugi je vozio lijevom stranom. Napokon su se pojavili i roleri. U pravilu su bili s djecom, što je lijepo. Bilo je i šetača sa psima. Jedan će mi posebno ostati u sjećanju. Kada sam se poput vjetra pojavio iza njega, on se povukao u jednu stranu, a pas u drugu. Vrpca se razvukla preko staze. Možda je čovjek mislio da ima bežični povodac. Možda je mislio da ću ja lijepo po travi da ga ne ometam, ali vjerojatno ništa nije mislio. Danas sam još išao u onu termo deku za znojenje. Sve je super dok znoj ne krene curiti niz nos ili slijevati se u oči. Žena je uživala gledajući me kako izgledam kao tortilja.

Aktivnost – Bicikl 24,35 km, trčanje 10,20 km, hodanje 1,63 km. Potrošeno: 2692 kcal.