Puževi beskućnici

Krasno jutro, i na sjeveru Škotske bi nam pozavidjeli. Kasnojesenski dan u pola proljeća. Svi su odlučili ignorirati ovo jutro. Nema pijanaca od prošle noći, nema pasa i njihovih šetača, samo žene što čiste lokale uz Savu. Možda zato što je kiša. Iako sinoć nisam pio niti jeo neku tešku hranu, jutros sam na Korzu zatekao prizor koji nisam očekivao. Netko je spičio tvrđavu na pola trga. Vidio sam jučer komunalčeve djelatnike kako su se muvali po bini, ali tko je napravio tvrđavu. Eh da, sutra počinju dječji programi u tjednu bajki IBM. Cijele godine slušamo bajke, a od sutra i službeno. Djeca će preuzeti ključeve grada, još kad bi ih zaboravili vratiti, možda bi postali Disneyland, a ovako smo blizu dana da sličimo Černobilu. Dok sam se gegao prema polaznoj točki skužio da nema ribiča, ipak je vikend. Konstanta su jedino penzići koji svaku jutro marširaju prema Poloju. Cesta je bila mokra jer je balavilo cijelo vrijeme. U životu nisam vidio toliko kišnih glisti i puževa. Uopće ih ne kužim. Kišne gliste su toliko ufurane da su guje ljute i prelijeću stazu, a nakon svakog naleta bicikla od jedne nastanu dvije kišne gliste. Poslije mene ne ostane ništa. Druge nemani su puževi. Za razliku od glista puževi su skućeni, ali kuće očito nisu platili u švicarcima,jer se prebahato ponašaju. Danas su mnogi iz puževa veleposjednika prešli u puževe golaće. Žao mi ih je, ali neke zaista nisam uspio izbjeći. Uglavnom, danas sam ponovo uspio istrčati svoju deseticu, čak i skinuti vrijeme od jučer za dvije minute. Danas sam se odlučio dva puta trčati do Poloja. Ako ljudi od 70 godina mogu odletiti do Poloja svako jutro, onda je logično da ja sa svojih 35 otrčim dva puta. Pisao bi ja još, ali sin je danas došao iz bolnice i pun mi je stan teenagera i ne čujem ni svoje misli.

Aktivnost – Trčanje 10,02 km, hodanje 1,30 km. Ukupno potrošeno 1307 kcal.