subota, 31. ožujka 2012.

Zatišje pred buru


Krasno jutro. Budim se kao na godišnjem, oko 7.15. Danas ništa ne treniram, jer odmor je na dnevnom redu. Zadnji je dan u mjesecu, a sljedećeg treba napraviti iskorak. Sutra na Endomondu kreće „Rotten egg aword“ za mjesec travanj. Budući da palim kalorije kao političari državnu imovinu odlučio sam se okušati u ovom natjecanju u kojem sudjeluje oko 20.000 ljudi. Bitno je što više aerobnih treninga, što više kilometara u nogama, to više spaljenih kalorija. Plan je sljedećeg mjeseca pretrčati više od 100 kilometara (toliko bi pretrčao u 100 života kakvog sam vodio do početka pisanja ovog dnevnika). Planiram prehodati oko 150 kilometara, 10-ak sati Zumbe, 20-ak sati stepera, 20-ak fitness treninga, par sati udaranja u vreću, 3000 trbušnjaka, malo badmintona, možda i bicikla. Ako kum bude imao volje, možda se odigra i koja partija tenisa. Ovo zvuči bahato poput Čačića, ali doista to mislim napraviti. Stoga sam danas odlučio odmarati i nagraditi noge jednom masažom. Kaže Žena da treba razdvojiti blizance. To su mišići na listovima koji su mi bolniji od PDV-a i cijene benzina, a i zadnja loža je malo upaljena. Jedva sam ju nagovorio, ali morao sam pristati na kompromis. Kompromis čine moje obrve i uvjet je bio da počupa sve dlake u obrvama koje su duže nanometar više od ostalih. Počupala je toliko dlaka da uopće nisam znao da ih toliko uopće ima u obrvama. Obrve je počupala jutros u 9.00 sati, a ja masažu još uvijek čekam. Valjda neće tražiti još i da mi leđa depilira sa onom šećernom pastom. Još se znam trgnut znojan iz sna, uz glasan vrisak, samo kad se sjetim depilacije. Još uvijek hodam s pola izdepiliranih leđa. Nemam pojma kako ćemo to riješiti, možda brenerom. Večeras pravimo pizzu, jer svi smo doma, naravno, osim sina. On je doma samo kad je u kazni. Gledamo onaj film o vampirima i svi su nekako blijedi poput moje Žene, svi imaju baby face poput moje Žene, izgledaju puno mlađe nogu što imaju godina poput moje Žene, hladne su im ruke kao i kod moje Žene, a i čitaju ti misli kao i moja Žena meni. Kakva slučajnost, ali mislim da nije imala nijednog pretka da se prezivao Tepeš ili mi je to „slučajno“prešutjela. Evo sad mi je Žena i svjetla pogasila, jer spašava planetu. Sad ne vidim pisati. Odoh.

Aktivnost – Ništa, ali baš ništa.

Hrana – Sve što mi je palo pod ruku, čak smo pravili i pizzu.


2 komentara:

  1. Nadam se da ti ovo sve zadano neće postati opsesija i prerasti u nešto sasvim drugo.Dobro je imati cilj i do njega stići,ali s mjerom...Sretno!!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nije opsesija, ali je vrlo visoko na listi prioriteta.

      Izbriši