četvrtak, 26. siječnja 2012.

Dan bez kruha

Dan bez kruha. Dan muke i patnje, dan kada sam jeo s gađenjem. Sva hrana mi je izgledala poput tripica. Refleks gutanja jednostavno ne funkcionira bez kruha.
Prekjučer je pala odluka kako izbacujem sve nepotrebne kalorije i kako ubacujem samo one korisne. Ne znam koji šaljivdžija je određivao, što je dobro, a što korisno, ali ni jedna hrana koja je za prste polizati nije korisna. Sve što je zdravo ima okus kuhinjske krpe. Ispada da se svinje, krave, živina i sve što trči ne valja, a valjaju raznorazni korovi, povrće i one ribe. Bez veze. Živjeti u Slavoniji i ne jesti meso, je kao doći u Rim i ne vidjeti Papu. Kad dođeš u trgovinu odmah ti po cijenama bude jasno da cvjetača košta manje od kostiju na kojima se slučajno nađe koji komadić mesa. Sigurno je bolja, samo trgovci još nisu skužili. Moš mislit. Jedino su oni bademi skuplji od mesa, vjerojatno zato od njih prave maricipan. Eh, maricipan.

Doručak. Već sam naviknuo na one žitarice i koliko bile odvratne i igrale skrivača po mojim zubima doista sa jogurtom služe svrsi. Masne kifle od Složne braće mi više ne nedostaju, ali u trenucima apstinencijske krize mogu osjetiti njihov miris. Ne nedostaju mi ni oni anoreksični hrskavi pereci iz Europe, ali kad gledam kuma svako jutro kako ih jede “na silu“ usfale mi. Čitam kako su ljudi jedini sisavci koji konzumiraju mlijeko (ljudi i mliječne proizvode) nakon dojenačke dobi. Budući to nitko ne radi osim ljudi na kugli zemaljskoj, sigurno tu nešto smrdi i neka je zavjera u pitanju, ali ne možeš uvijek pišati uz vjetar. Dobro, piju ga i mačke, a sigurno ga vole ko što i psi vole kosti. De ti psu mesa pa ćeš vidjeti hoće li izabrati kost. Od početka sam popio već 4 litre jogurta, to je sigurno super.

Međuobrok. Kažu kako treba jesti više puta po malo. Cijeli život jedem malo puta po puno, ali trudim se to promijeniti. Dva sata prije nego se bacim na „bogati“ ručak smažem jednu jabuku. Jabuka je OK, to je i Adam mislio. Da su bar njih dvoje bili Kinezi, jabuka bi ostala na stablu, a smazali bi zmiju. I danas bi živjeli u rajskim vrtovima, hodali goli i ne bi bilo nas debelih. Svi bi kao modeli izgledali, ali oni su morali jabuku pojesti.

Ručak. Tuna (koja mora nije vidjela) iz konzerve s nekim GMO povrćem kojem ni boju nisu pogodili i malo riže. Ovo ni siromašni Kinezi ne jedu. Riža se baš slaže s ribom, kad to zajedno progutam, ne znam koje bi prije htjelo van. Odlična je to hrana, otkloni osjećaj gladi punih pola sata.

Međuobrok. Napravio sam malo žganaca s jogurtom. Ovo je ukusno i dalo se pojesti, dapače bilo je izvrsno. Problem je samo što se žgaravica pojavljuje za 4 milisekunde, ali vrijedilo je. Kažu da su ti žganci dobri, ali zašto onda svinje tove s kukuruzom? Nadam se da ću sa žgancima skidati kile, jer ako ih krenem dobivati ispasti će…ma nije važno.

Prije spavanja sam pojeo još malo posnog sira. Zašto se taj sir zove posni? Istina, cijeli dan sam imao osjećaj da postim. Nema veze, zaspao sam zadovoljan, jer preživio sam dan bez kruha.

Nema komentara:

Objavi komentar