Kalorije

Kada sam kao mali učio brojati, nisam imao pojma da ću umjesto dolara više brojati kalorije. Cijeli dan brojim, od kada se probudim dok ne zaspem. Nije da brojim kako bi se pridržavao, nego više iz radoznalosti, a radoznao sam svaki dan, kao onaj majmun što 10 puta digne kamen, vidi zmiju ispod i uvijek iznova padne u nesvijest. Jedino vodu ne brojim, čak bi i ovaj brodski zrak pun metala i plinova mogao biti kaloričan. Nabavio sam si i tablicu kalorija i svaki dan pokušavam shvatiti zašto je tomu tako.

Bademi. Poslije raznovrsnog trpanja hrane u sebe, što ni Ameri ne bi utrpali i samljeli u sokovnicima, obavezno prije spavanja dolazi njezino veličanstvo žgaravica. Nakon što sam si 15-ak godina lagao kako ne znam od čega dolazi, odlučio sam se boriti protiv nje. Prvo se javljaju naši stari. Joj, soda bikarbona je super. Kažu žličicu sode bikarbone i kao rukom odneseno? A je li? Koliko se sjećam kemije reakcija bi morala stvoriti sol koja će se vjerojatno nakupljati u bubrezima i eto kamena, kojem je tako dobro da ga kao aliena laserima moraš tjerati van. Ajd dobro uzeo sam sodu bikarbonu. Ajme, nikada nisam popio ništa odvratnije. Djeluje, međutim i u našem Saboru bi se usuglasili kako je ovo štetno. Javljaju se novi liječnici i eto badema kako prirodnog lijeka. Super, zvuči prirodno, a i djelotvorno je. I onda tablica kalorija dolazi u moje ruke. 634 kalorije!! Gotovo duplo više od običnog bijelog šećera. Nema smisla. Gledam što je ekvivalent mom lijeku. Mogu pojesti 5 kila špinata. Tada ne bi imao žgaravicu. Imao bi vjerojatno nekih drugih problema. Najbolje ne dirati žgaravicu.

Onda je došao cornflakes. Propagandna mašinerija je to usadila kao dijetalni obrok. Kao ako jedeš pahuljice onda paziš na sebe. Tako smo i mi. Jeo sam ih uvjeren kako ovako amerikaniziranom sigurno će i kile dolje. Čekaj!! Nigdje na svijetu osim u SAD-u nema težih ljudi od 300 kg, a stokilaša ima više nego nas Hrvata. Skupljam oči i cornflakes mi postaje sumnjiv. Nešto tu smrdi. Šok. Cornflakes ima jednako kalorija kao i bomboni. Ispadne da mi je svejedno hoću li za doručak maznuti vrećicu Kikija ili jesti cornslakes mlijekom i suzama koje padaju u zdjelicu. Vražja tablica i ovo je pokvarila.  Ne jedem više cornflakes, radije uzmem bombon.

Tunjevina. Treba jesti tunjevinu i drugu ribu. Riba je mrak, od nje se vide trbušnjaci. Iskreno meni mrak padne na oči pa ne vidim trbušnjake, a i kakvo je to meso, nikada nije ni potrčalo. Međutim, ja sam otvoren za nove ideje i počinjem jesti ribu. Stvarno je dijetalna, jer dok nađem otvarač za konzerve prođe me volja i za ribom i za životom, a želudac se omota oko kičme. Kada i nađem taj otvarač, smrad koji oslobodim otvaranjem konzerve je užasan. Usmrdila se, a konzerva nema ni 10 godina. Vjerojatno to treba biti tako. Pojedem tu ribu, a kao i da nisam, ali ona ima i nus pojavu. Ubija društveni život. Podrignuti nakon ribe je kao da se ustanete u kinu i na pola filma kažete kako završava. Otprilike ljudi tako reagiraju. Previše je patnje s tom ribom. Hvatam tablicu, a onda s njom hvatam oči koje mi ispadaju kada vidim da ta tuna ima kalorija kao i žele bomboni. Glupa riba, mogao sam pogledati i prije nego sam progutao cijelo jato.

Više ne gledam u tablice. Pokušavam jesti što prirodnije i trošiti po treningu bar 1200-1300 kalorija. Za sada uspijevam. I da,kokoš ima tri puta više kalorija od konjskog mesa.