Zabranila mi je druženje s njim, ali ne pravim frku, jer obećala je praviti lazanje. Obožavam lazanje. Garfield je mala beba. Sve je savršeno u lazanjama, od mirisa, vizualnog dojma do okusa. Skoro sve. Problem je kaloričnost. Više je kalorija u lazanjama, nego budala u prometu. Fakat previše, ali što su dobre. Mmmm.
U prvi trenutak ništa nisam sumnjao, ali umjesto mesa Žena je počela ribati i rezati povrće. Tikvica, cvjetača, gljive, kukuruz, grašak, mahune, brokula…i tko zna što još se pripremalo uletjeti u moje lazanje. Sve osim mesa. Ne mogu lazanje biti bez mesa. To je kao da jedete hot dog s krastavcem umjesto hrenovke ili hamburger sa šnitom patlidžana umjesto mesa. E neće moći.
Počinjem se opirati. Postavljam desetke glupih pitanja pokušavajući pokolebati ženu koja je uvjerena kako radi dobru stvar za mene. Objašnjavam joj kako psiha već pati i kako me je strah uopće i pomisliti kako će tijelo reagirati na ćorave lazanje (kao onaj paprikaš bez mesa). Objašnjavam joj kako gljive i kukuruz možemo potrošiti kada budemo pravili pizzu, grah možemo recimo zapeći s feferonkama, tikvicu uz piletinu i tijesto, brokulu i cvjetaču u juhu, a ne sve potrošiti sve od jedanput. Kao da me nije slušala. Možda se čak i podsmjehivala. OK, nisam uspio. Peče se i zapečeni sir, hvata boju. Peče me i duša, jer sadržaj lazanja je totalno promašen.
Ručak je gotov. Sjedamo za stol. Osim djece koja nikada nisu gladna, ovaj puta sam i ja spreman Ženi zagorčavati život. Iritira me. Sigurna je u sebe kako je napravila dobar ručak. Pokušavam se sjetiti broja telefona Big mamme. Imam osjećaj da mi Žena čita misli i osjetim kako me šamara pogledom. OK, mirim se sa sudbinom. Jesti ću lazanje s povrćem.
Hrana je u tanjuru i fino miriše. No, slijedi iznenađenje. Pa to je izvrsno. Kao i uvijek kada mi se dopadne hrana ponio sam se kao krava kad zaluta u djetelinu. Sve što je uslijedilo poslije je bilo nevjerojatno. Nakon običnih lazanja osjećao bih se kao da u stomaku imam i tepsiju u kojoj su se pekle, a sada sam se osjećao puno lakše. Čak sam se osjećao i zadovoljnije, jer nije pekla ni savjest zbog ručka koji bi utjecao na povećanje moje zapremine. Zakon.
Povrtne lazanje imaju još jednu prednost. Kako dođu tako i prolete kroz probavu. Ne zadržavaju se dugo i čovjek se ne stigne vezati za njih. Nisu nešto posebno dijetalne, ali imaju veliku edukativnu funkciju. Budući se svaki prosječni debeljko užasava povrća (osim krumpira), ovo je odlična prijelazna hrana, jer je sadržaj zdrav, a pakiranje po ukusu svakog debeljka. Tko bi rekao da se tikvica jede.
Nema komentara:
Objavi komentar