ponedjeljak, 30. siječnja 2012.

Ormar

Gledao sam danas u ormar. Nikada nisam dao Ženi da baca odjeću koju bi prerastao, iako mi se stalno prijeti. Ima tu odjeće u koje ću mi danas ni moj kostur ne stane, ali doslovno. Nema veze, možda zatreba jednom. LOL, ima i L veličina. Haha, zar sam i to nekada nosio. Iako nisam izgubio jako puno kila, svakodnevno treniranje bitno je izmijenilo figuru, a od izbacivanja šećera i kile spadaju dosta brzo…u četvrtak očekujem veliku promjenu. Sve to nagnalo me je da zavirim u ormar sa malom odjećom. Poput Indiane Jonesa sam se kraj paučine i prašine probio do odjevnih predmeta koje nisam nosio jako dugo. Budući je još uvijek zima krenuo sam od zimske odjeće. Uvijek sam kupovao nekvalitetnu odjeću koja bi se nakon nekoliko pranja počela skupljati u predjelu stomaka i prsima. Najgore su košulje, one su opasne. Košulja koja omali, a ja joj ne mogu odoljeti uvijek prijeti da katapultiram dugme i izbijem oko nekome. Još će me i tužiti. Hehe, ima ih čak i slim fit. To je još iz Tuđmanovog vremena.
Vadim majice. U oči upada zeleno-plava prugasta majica koju sam prije 18 godina nosio na rave party (jedini u životu), biti će dobra krpa. Mogao sam to i ranije odlučiti, s partijima je gotovo. Naravno, Zrče nije isključeno kada skinem ovih 50-ak kila viška. Nailazim na malo nošenu rolku koju nisam nosio dvije godine. Stanem bez zatezanja u predjelu stomaka. Sexy body. Stavljam ju među nosivu odjeću. Idemo dalje. Na e-bayu sam kupio jednu Puminu Ferarri majicu koja također nije bila nosiva, ili bi ako ju obučem izgledala poput trikoa. Stanem i u nju. Hehe. Iznovi se ja neplanirano. Ipak je puno više odjeće u koju ne mogu stati. Aaaa? Satenska košulja s velikom kragnom? Pitam ženu jesam li to ikada nosio? Potvrđuje. Svečana košulja s kraja prošlog stoljeća, omiljena komad za novogodišnju noć. Haha, nekad sam Novu čekao u satenu, danas s klincima i u pidžami. Satenska je idealna za u kontejner, već će tamo naići na nekoga tko će se zaljubiti na prvi pogled. Nailazim na još neke majice koje sam kupio na e-bayu i nikada nisam nosio. To je taj ženski gen u meni. Kupio sam, jer dobro izgledaju i nositi ću kad smršavim. Žena bi me udavila s njima, ali možda ipak posluže svrsi…još ovo ljeto. Haha, nalijećem na jedan uski šorc pomalo znate već što, skroz uz tijelo prelijepe svjetlo plave boje koji nikada nisam obukao. Kupio sam ga 2002. godine. Toliko stoji u ormaru, nikad obučen, ali nikad aktualniji.

Ima i odjeće koja postaje šlampava i prevelika. Nailazim na košulju br. 45. Bacio bi ju odmah, jer svaki sljedeći dan imam kila kojih više nikada u životu neću imati. Dao bi ove košulje Anti Đapiću, stvarno ima dobrih, a dobro bi mu stajale. Dvoje jeans hlača također su mi prevelike. Izgledaju kao platno za jarbol. Žena stane u jednu nogavicu. Bye, bye. Nikad više. Imam i dvaodijela koja su mi prevelika, a obukao sam ih samo par puta. Šteta. Punica je čarobnjak i vjerojatno to može prekrojiti. Otići ću za koji dan kod nje…kad pojedu one krafne i buhtle s nutellom i pekmezom. Ove kod nas će se vjerojatno baciti…ali da sam ja u formi, od njih bi ostale samo uspomene i žgaravica.

Nema komentara:

Objavi komentar