petak, 13. siječnja 2012.

Kupnja

Danas smo Žena i ja išli u kupnju. Išli smo u Rajske vrtove Interspar-a. Obožavam shopping. Prije shoppinga smo se najeli da nam je bila muka, jer kažu kako u trgovinu ne treba ići gladan. Kažu kupi se puno više, nego što treba. A što oni tamo drže, a da ne treba?
Uzimamo ona kolica i iako bi u pravilu najradije u njih stavio Ženu i vozio sredinom (da ništa ne može dohvatiti), bojim se kako ću danas ja biti onaj kome će krenuti pjena na usta i koji će hipnotiziran blejati po policama. Mogla je i sama otići. Od ushita, jedva pogađam ubaciti one dvije kune u kolica i krećemo u veliku pustolovinu. Supruga milo gleda prema povrću, a ja manijakalno prema kikirikiju, lješnjacima, bademima i ostalim zarazama koje budu u rinfuzi. Znaju vragovi kakve to emociju budi i zato ih stavljaju u  velike kade i još zabiju lopatu u to. Nakon što mi je Žena objasnila kako kikiriki nije najbolji izbor teška srca pristajem poput naivnog Adama te uzimam jabuke i nosim na vaganje. Nismo kupili kikiriki. Možda smo i mogli, ne bi joj pala kruna s glave, a ja bi bio sretniji. No, valjda je ovako zdravije.  

Prolazimo kroz odjel narezaka i sira (takozvana meza). Nisam neki veliki obožavatelj žvakanja salame, ali sir obožavam. Vidio sam neki zeleni. Čim izgleda otrovno, mora biti dobar. Ipak se suzdržavam, jer ne želim cendrati u svakom redu i treptanje poput laneta ostavljam za čips. Redaju se bezvezni redovi s alkoholom, sredstvima za čišćenje, loncima i higijenskim potrepštinama. Vrlo sam zainteresiran za sve što Žena govori i pažljivo slušam razlike između pasti za zube. Mislim ono, pa to se svejedno ispljune, ali ajde dobro. Što tek reći o omekšivačima, svi imaju boje kao da su radioaktivni. Zar prašak za pranje rublja nije dovoljan?

Stižemo među grickalice. Duša mi se razgaljuje, a Ženi se već polako bora čelo i spajaju obrve. Spremna je na „fight“, osjetim to, ali svo to šuškanje vrećica oko mene djeluje hipnotički. Skupljam hrabrost i onako s visine pitam: „Hoćemo li uzimati štogod grickalica?“. Djeca to vole. Znam da bi ova moj sporty Žena najradije uzela suhih smokvi i šljiva umjesto grickalica. Opire se, ali što ako netko dođe, moramo imati slatkiša. Naravno, ako nitko ne dođe večeras, sutra toga svega neće biti. Moja smočnica je pravi Bermudski trokut za slatkiše. Pristaje. Too!! Spremam se na pustošenje police, ali Žena uzima po komad dva!? Nama treba grickalica, a ne uzoraka. Popuštam, bolje išta nego ništa.

Hladnjaci. Žena već razmišlja o špinatu, grašku, mješavinama povrća. Razmišljam i ja…ali s odbojnošću. OK, to bi mi trebala biti bazna prehrana, ali što ću kad to jedem samo zbog djece. Znate već onu priču dok svi sjede za stolom pa tata kaže kako je nešto super, a nitko mu pri tome ne vjeruje. Na taj način i ja obožavam povrće.

Još je jedna napast ispred mene. Kasa. Zašto sve one čokoladice stavljaju uz kasu? Papirići se sjaje i sve su po par kuna. Pucaju na labilne tipove? E pa ja vam nisam takav, danas sam došao sa Ženom.

Nema komentara:

Objavi komentar