Punica

Punica, ko punica. U trenutcima najveće patnje u skidanju kila uvijek je tu spremna zabiti zadnji čavao u lijes mojih nastojanja. Četiri dana sam izdržao bez šećera i kruha. Kruh polako zaboravljam da sam ga ikad i jeo, ali šećer vodi grčevitu bitku, jer ostavio je neke petokolonaše u mozgu koji mi prave velike probleme. Četiri dana sve jedem bez kruha, četiri dana mirišem slatkiše (djeca s čuđenjem gledaju u Ženu), četiri dana. I onda dođe nedjelja. Moja volja je čvrsta, a nedjelja puna velikih iskušenja. Imam osjećaj da se sam nečastivi nedjeljom spušta u našu, maminu i puničinu kuhinju. Ne znam kada je bila zadnja nedjelja, a da nismo bar dva puta ručali. Ručkovi su pak bili kao u Balaševićevoj pjesmi. Međutim, došlo je vrijeme za promjene. Ako preživim danas, moj put prema „six pack“ je zajamčen.

Budimo se, kuham kavu i dogovaramo protokol za danas. Odlučujemo kako ćemo danas ipak sami praviti ručak, a do njenih i mojih možemo otići na kavu. Hmm, slutim kako se neće dati na dobro. Obavili smo kupnju, pohvatali najbolje cijene po letcima i kući došli krepani, jer su i cure išle s nama. Gladan sam za poludjeti, a nije ni podne. Piletina i krumpir će danas iskusiti snagu pećnice, ali moram ja nešto filozofirati. Predlažem da djeci napravimo pomfrit. Ženi se isto osmjeh razvukao oko glave i već sam gulio i rezao krumpir. Što mi je pomfrit trebao? Na kraju sam jeo gotovo samo piletinu, samo malo pomfrita koji pravi debele ljude.

Poslije ubijanja oka nakon ručka (znam da to ne valja) odlazimo do mojih. Mama je pravila kolač. Morala je baš danas napraviti kinder pingui kolač. Sin uzima koliko stane na tanjur, a ja se uz kiseli smiješak zahvaljujem. Mami gotovo ispadaju kolači iz ruku. Ne vjeruje što čuje pa i dalje reže. Na žalost ponavljam kako ipak neću i gotovo suznih očiju gledam kako nestaju kolači iz sinovog tanjura. Nisam se dobro osjećao, ali nisam imao pojma da me kod punice čeka deveti krug pakla.

Dolazimo kod punice. Zamagljeni prozori ukazuju da se tu nešto fino peče. Pobijedio sam i kod mame i punice i nisam nigdje ništa ručao ni zamezio, ali punici nije bilo dosta da napravi kolač, ona je morala dva napraviti. Cure su se odmah uhvatile tijesta i krafni, a žena je pomogla pekmezom i Nutellom puniti buhtle. Kutovi usana su mi se objesili od prizora. Gledao sam kao da ispraćam nekoga na kolodvoru, nekoga koga više nikada neću vidjeti. Djeca su radosna, a ni ženi nije mrsko. Pijem onu svoju vodu, čak ni rakijicu nisam popio. Odjednom Žena čisti stol i pravi prostora. Donosi krafne točno ispred mene, šećer u prahu stiže posebno. Svi se okupljaju oko stola u dnevnom boravku i svi se naginju nad stol, a nad mene se naginje oblak pun kiše, Kao pokisnuo sam.

Najmlađa kćer je pojela jednu krafnu s pola kile šećera, starija kćer je pojela dvije, sin tri, žena tri, a ja nijednu. Osjećao sam se kao da nemam zubi. Buhtle su sena svu sreću još pekle kad smo otišli. Opasnost ipak nije prošla, jer donijeli smo kući i kinder pingui i krafne, a buhtle stižu tijekom večeri. Ovo nije poziv u goste. J

Uspio sam. Preživio sam nedjelju.