Slatkiši

Danas je sedmi dan kako ne jedem šećer pa su slatkiši idealna tama da mi uljepšaju ovu hladnu večer. Život bez šećera je krenuo jako stresno, ali već nakon nekoliko dana sam se naviknuo i sad je OK. Inače, šećer je bio pokretačka snaga. Obožavam slatkiše. Slatkiše obožavam od najranijih dana i prvih koraka sam bio slatkiš terminator. Pisao sam već kako je mama od najranijih dana sakrivala slatkiše, prvo na najviše police, ali kada sam savladao osnove alpinizma najviša police više nisu bile rješenje i morala je postati kreativnija. Kažu ljudi kako im je dosta red ili čak kockica čokolade. Kockica? Ako ne bi smazao cijelu, kao da nisam ni jeo. Kod mene je baš crno-bijelo, ili jedem ili ne jedem. Još uvijek mi je teško zamisliti da sigurno do ljeta neću probati ni kockicu čokolade. Kao klinac sam čak znao miješati kako za kolače i čisti šećer. Užas, a bio sam kao grančica. Metabolizam je radio 100 na sat. Kada bi danas to pojeo bio bi kao prof. Sherman, ali ja bi bio kao njegov alter ego BudyLove. Bar po pitanju figure. Obožavao sam i onaj smoki. U njemu ništa ne valja. Polijepi se po zubima, polijepi se po prstima, polijepi se po želucu, ali sam ga obožavao. Najbolji je bio onaj u Getroa, a danas ta firmaradi za SPAR, ali samo od 200 grama. Taj je najbolji. JMa volim ga i danas, ali sigurno ga više u životu neću jesti. Čips. Čips je najbolje što se iz krumpira može izvući. Žena kaže da su krumpir salata i kuhani krumpir najbolji . I dalje tvrdim da nisu i kako je Pringles bolji kuhanog krumpira, ali čipsa također više nema u mom životu.

Keksi. Obožavam kekse, pogotovo napolitanke. Nema većeg gušta među slatkišima, nego jezikom skidati sloj po sloj napolitanke i ili Jadro keksa. Hehe, natopio sam tipkovnicu. Domaćica i Moto su također bili odličan izbor. Kad ne bi bilo ničega, onda bi i čajni kolutići bili dobri. Ne znam zašto su mi uvijek bili zadnji izbor. Danas od grickalica imam samo nokte na raspolaganju. Ipak to nije izbor. O kolačima mi je teško govoriti, otprilike kao štedišama Ljubljanske banke o njihovoj štednji. Nedostajat će ni jako, a volio sam ih gotovo sve. Samo nisam volio one koje u sebi imaju rogač. Radije bi žvakao svoj remen nego rogač. Odvratan je. To što ne jedem kolače nije spriječilo moju punicu da u nedjelju pošalje 30 buhtli i 20 krafni koje još uvijek mučki provociraju iz kuhinje. Najradije bi sjeo na njih, jer djeca nisu terminatori kolača paim neće nedostajati.

Od svega toga, danas se moja ljubav prema slatkom svodi na mirisanje čokolade i buhtli. Svaki dan povučem par puta po par udaha slatkog i iz sve snage se trudim sam sebe slagati kao je to isto kao i da sam jeo. Vjerujem u to, vjerujem kao i u Djed Božićnjaka.