srijeda, 18. siječnja 2012.

Disciplina

Disciplina je odlična stvar, ali ju ne volim (osim kada nešto dokazujem djeci). Da volim disciplinu radio bi u vojsci, sa smiješkom bi se dizao u 5 ujutro, trenirao sat vremena prije doručka, pa poslije doručka, prije ručka, poslije ručka…i tako cijeli dan. Jedva sam preživio vojni rok. Veći gubitak vremena od vojnog roka je jedino gledanje sjednica Sabora. Međutim, da bi se skinule kile mora se biti discipliniran. Baš baš? Neee.
U nekim stvarima čovjek ipak mora prihvatiti pravila ponašanja. Odabrao sam svakodnevni trening u trajanju dva sata. Tu nema kompromisa. Hrana? Tu sam pun kompromisa i svaki dan me peče savjest. Najjače su mi kućanice na dijeti. Jedu tost i piju gorki čaj po cijeli dan, sjede na trosjedu i gledaju sapunice. Plače Esmeralda, plaču i one i onda isfrustrirane peku 30-40 palačinki da ne misle na hranu. Sva sreća pa se Nutella skriva od klinaca koji tako vole malom žličicom postrugat do dna. Kako bi izbjegle muževo podbadanje, same ubiju te palačinke i onda napuhane odlučuju kako sutra neće napraviti istu grešku. Sutra se ne peku palačinke, ali peku se vjerojatno ćevapi ili pizza naravno zbog djece. Zato nitko nije smršavio uz televizor. Naravno uz to ide priča kako im se prima i voda i kako su skloni da im se zalijepi sve što pojedu. Moš mislit.

„Obožavam“ i one emisije tipa Oprah i Dr. Oz. Ti Ameri su skroz spaljeni. Ljudi to gledaju otvorenih usta. U ta otvorena usta tijekom emisije uredno ulaze kikiriki, čips, smoki, sladoled i onda također donose čvrstu odluku. Opet. Gledaju ljudi i onog doktora s Beverly Hillsa što operira i morža pretvara u delfina kroz mjesec dana. Sline po daljinskom i proklinju šukundjeda što se nije ukrcao na prekoocenski brod.

Kod mene je postojao problem odlaska na dijetu. Nebrojeno puta sam „sutra“ odlazio na dijetu i onda bi se dan prije znao tovariti kao da će sutra smak svijeta ili krstarenje na talijanskom kruzeru. Najviše kila sam natukao zbog „sutrašnjeg“ odlaska na dijetu.

Kažu freakovi da treba jesti rižu i piletinu, mini obroke ali bar 7 puta dnevno. Halo? Ova hrana bez začina zvuči odvratno, i onda tako 7 puta dnevno. Bolje se natući odjednom i tu muku ne prolaziti toliko puta. Usput, od toliko riže i piletine bi mi se i oči mogle iskriviti, a kokošju kožu da ne spominjem.

Sutra je vaganje i malo me frka. U ovih tjedan dana smirio sam dvije čokolade, 5-6 punicinih baklava (hvala punici), 7 večera, uštipke, kokice i još toga što se neće naći ni u jednoj dijeti. Znam da to ne valja, ali sam bio odlično raspoložen cijeli tjedan. Žitarice s jogurtom koje su sredile probavu i dosta naporni treninzi ipak mi daju pravo na optimizam. Sutra ću vidjeti, ali na hrani će se ipak morati poraditi. Što ću kad bi moja gradacija uređaja bile: 1. TV, 2. Hladnjak, 3. Mirkovalna…74. Kuhalo na paru. Neke stvari ne volim i točka. Zašto krumpir nije voće?

Nema komentara:

Objavi komentar