Cvrčak Šime i mrav Tunjo

Ovo nema veze s kilama. Sutra je vaganje pa će biti više o tome. Ovo je nešto što me živcira već par dana. Ovo je priča o cvrčku Šimi i mravu Tunji. Cvrčak Šime je živio na moru, preko ljeta je galebario, zarađivao na turistima, navijao je za Hajduka, mrzio Keruma i uvijek je iznova glasao za njega. Mrav Tunjo živio je dosadnim životom u Slavoniji, bavio se malo poljoprivredom, kupovao u Bosanskom Brodu ili Arizoni, pljačkao ga je tko god je stigao, još od vremena Turaka, nije navijao za nikoga, nije volio Glavaša i uvijek je iznova glasao za njega. Bili su u odličnim odnosima. Tunjo je vozio Šimi svoje proizvode, a Šime bi pustio Tunju da dovede ženu i djecu da vide malo mora. Tako je bio i zadnje ljeto. Došla je i jesen, obojica su brojali novce od sezone, što turističke, što poljoprivredne. Šimina hrpa je svake godine bila sve veća, a Tunjina sve manja. Nije to Tunju sekiralo, bilo je dovoljno za sve, a ostalo bi i za tamburaše i birtiju. Dolazio je i Božić polagano. Tunjina hrpa je skoro okopnila, a i Šimina se stanjila, ali je još uvijek bolje izgledala. Došao je Božić. Tunjo je bio tužan što nema snijega, a Šime je bio presretan. Obje trpeze su bile iznad mogućnosti, ali Božić je, mora se. Prošla je i Nova godina. Šime je opet zaradio na turistima, a Tunjina hrpa se istopila. Ipak Tunjo je sretan, jer nema mraza i toplo je pa bi moglo dobro roditi ove godine. Šime je udario još jednu deku na vikendicu. Sve je bilo idilično kao i svake godine, ali onda se pojavio Milan Sijerković.

Najavio je snijeg kod Tunje, ali i u Šiminom kraju. Tunjo je odmah krenuo u OBI po lopatu za snijeg i sol. Šime se kidao od smijeha i u konobi s ekipom komentirao kako je Sijerković od PAN-a za reklamu dobio plaću u pivu, a ne u šoldima čim takve gluposti priča. Tunjo je otrčao djeci kupiti buce za snijeg i molio se da mlađe dijete stane u skafander starijeg djeteta koji je nosilo proteklih godina. Šime je i dalje u konobi uživao u toploj zimi i gledao katalog s novim modelima sunčanih naočala. Došla je noć iz horora. Počeo je padati snijeg. Tunjo je već u 5 ujutro lopatao ispred kuće, a Šime je kad se probudio bio sav u čudu. Dok su se Tunji ukočila leđa od lopatanja, Šimi se ukočio vrat od gledanja u nebo. Očistio je Tunjo prvih 20 cm snijega i odvezao djecu u školu i vrtić, nije mu bilo svejedno. Šimi se obratio gradonačelnik i počastio ga snježnim danom i kako nitko ništa ne mora raditi. Šime je shvatio da ne mora ni snijeg čistiti. Javio se i Tunjin gradonačelnik s prijetnjom kako će svatko tko ne očisti snijeg dobiti kaznu veću od plaće. Dok Šime traži kupaće gaće da se uslika u njima na snijegu i stavi na Fejs, Tunjo žuri kući očistiti novih 20 cm snijega. Već mu je puna kapa snijega. Šime je za fotku skupio 1000 lajkova, a Tunjo prestrašeno gleda u radijator koji vrti potrošenu energiju kao aparat u Las Vegasu. Palo je već pola metra snijega. Tunjo je očistio i maže ruke kremom, jer vražji žuljevi su se pojavili od lopate. Šime ne može izaći iz kuće, jer mu je snijeg zatrpao vrata. Tunjo čisti još ulicu da bi se moglo proći , dok kod Šime zasjeda kućni savjet i prepiru se koji će stan od njih 100 otrpati ulazna vrata od zgrade. Najbolje neće nitko pa se neće kvariti međuljudski odnosi.

Ipak, trebamo se međusobno pomagati. Evo čak je i more odlučilo pomoći Šimi danas izbacilo ribu na kopno.

Ispričavam se svim mravima koji se u ovoj priči zovu Šime.