Karneval

Pisao sam o maskenbalu, a danas ću malo o karnevalu. Karneval je gradacija maskenbala prema vratima pakla.  Nikada nisam volio maškaranje, još od onih dana kada su me kao 5-godišnjaka obukli u curicu i krug po zgradi. Nije da se nije nakupilo slatkiša i dinara, ali ne volim maškaranje. Sve je počelo prošli vikend kad se žena transformirala u Štrumpfetu. Odsvih likova iz Štrumpfova po psihološkom profilu najbolje bi mi odgovarao Gargamel, a po izgledu onaj Njupadžija koji je samo ponavljao „njupadžija gladan, njupadžija gladan“. Tada je sve krenulo. U nedjelju je bio dječji Zumba maskenbal, a po stanu mi se počela muvati još jedna Štrumpfeta i Minnie Mouse. U ponedjeljak se najmlađe maskiralo za vrtić. Kažu da djeca kopiraju roditelje, tako je i ona kao i mama bila Štrumpfeta. Jednostavno su mi se po stanu počeli muvati nekakvi likovi iz bajke. Kud god da krenem stanem na štrumpfovsku kapu. Sve neki plavi ljudi hodaju po stanu, ne znam jesu li štrumpfovi ili avatari. Jedino smo sin i ja izvan tog ludila i s čuđenjem ih gledamo. Sinoć amo se pozdravili sa Ženom koja je otišla na Riječki karneval sa Zumbom i tamo su Shufflali. Stvarno nisu normalni, dvije noći zaredom provesti u autobusu zbog karnevala. Ne kužim. Kada ja dvije noći ne bi spavao i truckao se u busu, ne bi nadošao do Uskrsa. Još im i kiša pada. Dok se ja smrzavam ispred telke gledajući ih, njima kao da je sunce. Da ih ne znam pomislio bi da troše nešto. Ajde neka, neka su se zabavili. Nije samo u Rijeci bio karneval. Danas je bio i dječji karneval u Brodu. Starija kćer je bila u povorci sa svojom školom. Oduševljena je svojom maskom. Kada djevojčici od 9 godina koja se fura na VINX i Barbie fore kažete da će biti strašila, možete zamisliti koliko su bile oduševljene. Vjerojatno zato imam njene slike samo s leđa. Uvijek bi se okrenula kad bi ju htio uslikati. Razrednica je bila izrazito korektna prema nama roditeljima izabravši ovu ekonomičnu verziju, djeca su bila na „oduševljena“. Išao sam ju gledati s mlađom kćeri. Obukli smo se naravno u Štrumpfetu. Čim smo izašli na Korzo, vidio sam da će biti izuzetno naporno. Dijete je gledalo u one balone napunjene helijem i muvala se oko njih  kao mačka na svinjokolji. Dobro dijete ništa nije ni pitala za balone, jer smo se tako dogovorili. Izdržala je 5 minuta. Nekako sam ju odgovorio, ali samo sam odgodio problem. Kupili smo roza šećernu vatu. Ode prvi cener. Sjećam se da sam kao klinac mogao pojesti šećernu vatu veličine ovce, a danas se klinci muče. Na kraju ih je četvero jelo šećernu vatu, a Bilja je na kraju i bacila. Nisu ni klinci ko što smo ni bili. Svega se brzo zasite. Sat vremena se muvamo po Korzu, a povorke još nema. Možda da sljedeći puta krenu s neke bliže točke, a ne stadiona kraj Save. Došla je i seka. Pojele su i krofne koje je grad dijelio. Lijepo od njih. Nije lijepo od kćeri koja je dok sam ju držao na rukama da vidi povorku, krafnu držala 5 cm od mog nosa. U jednom trenutku sam pomislio kako me nitko ne gleda i htio sam zagristi. Suzdržao sam se, nemam pojma kako. Krenuli smo nazad. Uspio sam i stariju kćer uslikati. Došli smo kod bombona na što se važu. Ti bomboni su skuplji od janjetine. Djeca me gledaju janjećim pogledom. Razoružan sam i kupujem glupe bombone. Za 30 kuna jedva smo pokrili dno vrećice. Otimačina. OK, gotovo je dobro sam prošao. I onda grozd balona punjenih helijem. Ona Štrumpfeta na vrhu grozda, vidi se i s mjeseca. Nika staje kao ukopana. Hipnotiziralo ju je malo plavo čudovište. OK,kupujemo i balon. Sve za moje cure. 50 kn!? Postat ću diler balona.

Žena još Shuffla, maloprije se javila. Koji likovi. Hvala Bogu, eto nam Korizme, gotovo je i ovo ludilo.