Prva četiri tjedna

Danas su prva četiri tjedna od kada sam prvi puta prignječio onu vagu koja je u mukama ispisala 139 kilograma. U ova četiri tjedna vratio sam vragu 9 kilograma masti koje mi ne trebaju, a on neka radi s njima što hoće.

Ne znam pokušava li netko smršaviti i usput čita ovaj blog, jer vama se najviše obraćam pišući ove retke. Većina ljudi kreću nakon što donesu odluku krenu s rigoroznom dijetom. To vam je kao da krenete trčati maraton i odmah krenete sprintati iz sve snage. Kao i u svemu u životu i ovdje je najvažnija odluka. Nekome liječnik otvori oči, netko zbog ljubavi, netko zbog ruganja, netko zbog toga što se nitko ne želi voziti s njim u liftu, a netko bude prosvijetljen. Ja sam vjerojatno jedan od boljih teoretičara dijete, ali koji s praksom zajedničko ima samo bezbroj pokušaja. Bezbroj je i članaka koje sam pročitao i onda napokon krenuo u konačni obračun. Kod skidanja kila čovjek mora imati hladnu glavu jednako onoliko koliku mu je bila vrela kada je posezao u hladnjak.

Prva odluka je bila fitnes. Bez tjelesne aktivnosti nema skidanja kila. Iako mi je odlazak na prvi trening bio kao smrtna presuda, sada je već prerastao u način života. Mrzio sam presvlačenja, tuširanja, sve što ima veze s vježbanjem dok nisam vidio promjene na sebi. Do sada su promjene bile isključivo vezane uz količinu vode koja bi iscurila iz kade kada bi uronio, ali ovaj puta su se počele pojavljivati nekakve kvrge ispod oblina. Nisam odmah šokirao šokirani organizam sa izmjenama prehrane, nego sam samo ubacio one žitarice i jogurt kako bi doveo probavu u red. Prvih 20 dana se nisam ničega ustručavao. Maznuo bi cijelu čokoladu u tri griza,tukao po baklavama prije spavanja, jeo sam masno, slatko, slano sve što bi mi palo pod ruku. Metabolizam se ubrzao, mišići su počeli trošiti sve više i kilogrami su krenuli dolje iako sam jeo kao prije.

Nakon 20 dana došlo je vrijeme da se izbace uzaludne kalorije, a tu su prvenstveno bijeli šećer i sve u čemu se nalazi kao i bijelo brašno. Bila je muka prvih par dana, pojeo bi papir na kojom piše čokolada, ali stvari i glede šećera sjedaju na svoje mjesto. Danas pomirišem čokoladu kada mi dođe kriza i doista se zavaram. Novi režim prehrane prelazi u novi način života. Najgore bi bilo da se sve krenulo u isto vrijeme. Ne bi uspio.

Ako sam ikome pomogao, ovaj blog ima smisla.

Sutra nastavljamo po starom, bez nekih ozbiljnih spika. ;)