Garfield

Od mog prvog crtića pa sve do danas Garfield je moj junak, a dobar dio života mi je bio i uzor. Dok sam bio puno manji Garfield mi je bio jako „cool“, jer se odlično nosi sa svim zamkama koje nosi svakodnevica. Odie (pas) mi je bio dosadan kao neki mlađi brat ili sestra (moja starija sestra bi mogla više reći o ovome). Onaj gazda Jon, tako doživljavamo roditelje dok smo u pubertetu. Onda sam odrastao i počeo promatrati Garfielda i potpuno shvaćati njegovu životnu filozofiju i slijediti ju. Kažu da se lav budi samo kad je gladan i da nikada bez veze ne trčakara okolo, nego samo kada traži nešto da zamezi. Čovječe, Garfield se ponaša kao lav. Tako bi se i ja ponašao u svom kraljevstvu, ustajao bi iz kutne samo kada sam gladan. Anketare i akvizitere koji jedini zovu na fiksnu liniju za koju nikada neće znati zašto ju uopće imam, bi usporedio s muhama koje lavov rep čine jedinim dijelom tijela (uključujući i kapke) koji se miče veći dio dana. Ženu bi usporedio s Odijem. Ta Žena je puna energije, stalno nešto skakuće, stalno bi išla nekud, sva neka ubrzana, ali ajde hvala Bogu, još me ne liže kao Odie Garfielda. Iako kada viče na mene i svađa se, imam osjećaj da bi se jezikom mogla polizati po čelu. Hm, nekad je i račvast, ali drugom prilikom. Ipak, ono što najviše vežemo uz Garfielda su lazanje. Moja ljubav prema njima je kao i Garfieldova – neograničena. Svejedno je, bile one s mesom ili s povrćem. Za njih bi svojevremeno bio spreman pješačiti kilometrima, no zbog tijesta i onog vrhnja više ih nema u mom životu. Poput Garfielda živcirala me moja figura, a ne mogu reći da nije bila i slična. Strašno. Bojimo se i bijelih kuta. Garfield je spreman na svaku glupost kako ne bi išao veterinaru. Moja kreativnost za neotići zubaru je također epskih razmjera. Od četiri pranja zubi dnevno, do injekcije koju zahtijevam prije sjedanja u stolicu. Garfield nikada nije ganjao miša, jedino kad bi ga podmitio da Jon vidi kako je pravi mačak. To me podsjeća na moje prve pokušaje tjelovježbe. Išao bi na mali nogomet, a onda bi tamo stao na gol i ne bi se ni uznojio ili kada bi prije krenuo do Poloja trčati pa ostao na kavi u Brođanki. Hehe, znam da nisam bio jedini, puna terasa debelih rekreativaca. Kao kad „ribiči“ po povratku svrate u ribarnicu, a oni „inteligentniji“ kupe morsku ribu. Garfielda općenito mogu razumjeti, apsolutno svi osim Jona. Tako i moja Žena jedina ne razumije moje misli. Od kada sam na dijeti, pravila je palačinke više puta nego u zadnje dvije godine. Kad joj kažem da sam gladan za popizdit, ona si ode napraviti nešto za jesti i onda jede pokraj mene. No Žena je Žena pa se ipak ne ljutim, jer mi objasni kako tako jačam karakter. Uz karakter, zasigurno jačam i toleranciju.