Valentinovo

Valentinovo je djelo samog nečastivog. Sve se crveni kao u paklu, a ljudi se ne ponašaju baš uračunljivo. Kao balavac odrastao sam uz karanfile za Dan žena pa je Valentinovo zahtijevalo prilagodbu. U mom slučaju to će vjerojatno trajati cijeli život. Probudio sam se gladan kao i svako jutro. Želudac je kruljio kao Đurina sirena, a želudac se omotao oko kičme. Mislio sam da je to problem, ali sam onda shvatio dame Žena gleda. Žena koja uvijek spava kad se probudim, ovaj puta je naravno bila budna. Zna ona kad će. Pokušavam na brzinu usmjeriti razgovor na hladnoću i hoću li sanjkama ili autom odvesti dijete u vrtić, ali zna ona što je danas. Spomenula je Valentinovo. Slušam ju i ne vjerujem. Pa ja sam sebe češće mrzim nego volim, kog vraga ona sad tu nešto kao zaljubljena. Užas. To je kao kad ti dijete dođe čestitati rođendan. Čestita ti, a očekuje da zavučeš ruku u džep. Žena gleda u mene i trepće. Da sam teenager rekao bi da me gleda kao srna,  ali u ovim godinama znam da se radi u vuku u janjećoj koži. Sva sreća pa surađujem sa jednom zlatarnicom i baš trebam ispostaviti fakturu. Križam taj prihod, dajem Ženi kovertu u ruke predlažem da se tamo nešto izabere u toj vrijednosti. Žena je sretna, i ja sam sretan, jer sam još uvijek živ. No, nije to sve. Za Valentinovo je postalo normalno baciti noge pod stol. Ne ide mi se ni na kakvu večeru, jer igra Barcelona. Što ću uopće ja ovakav u nekom restoranu. Već vidim da mi je svaki obrok kaloričan i da će mi trebati bar dva treninga da to potrošim. Prošlo je podne i Ženi počinje kruljiti u želucu, a meni zvoni u ušima. Znali smo otići kod Big mamme na „maminjo“. Nisam se ni snašao, a već smo bili u Big mammi. Kad odem tamo, najradije bi stavio brnjicu. Kad uzmem jelovnik u ruke, ispada mi koliko ruke drhte. Apstinencijska kriza. Ja na skidanju kila i sjedim u lokalu u kojem se peče najbolji roštilj u gradu. Sve miriši, a ja slinama natapam stolnjak. Dobro da nisam dehidrirao. Napokon stiže „maminjo“. Ovih 5 minuta što sam ga čekao je bilo kao sat vremena. Pokušavao sam onom forom da bar 20 puta sažvačem svaki zalogaj i opet sam pojeo prije nego li je Žena riješila trećinu. Opet sam pokleknuo, ali mi nije žao. Zato će sutra biti blamiranja na vaganju. Ne smijem više o ovome, ubiti će me kratki spoj kad zaslinim tipkovnicu.

Ostatak dana je prošao mirno. Prije nego što sam zaspao skužio sam da ja ništa nisam dobio. Nema veze ionako bi radije da je jučer umjesto Valentines day bio Ballantines day.