Milanović i ja

Nevjerojatna je sličnost u onome što radimo nas dvojica, samo što se on igra s pravom igračkom za razliku od mene. Krenimo redom. Milanović ima rashodovnu stranu proračuna i naslijeđene dugove, a ja moržovo tijelo i zalihe iz nekih drugih vremena. Obojica imamo problem, jer nemamo previše vremena, obojica imamo jako puno posla i obojica imamo iskušenja. Dok Milanovića pate rejting agencije, ja imam hrpu kritičara i slike na zidovima fitnes centra. I Milanović i ja smo sa svojim projektom na korak do ocjene „junk“. Obojica se i trudimo najbolje što znamo doći do „AAA“. Za razliku od njega, ja ipak imam neke šanse. Milanović ima i sindikate koji sve mjere kroz košaricu, a ja imam košaricu slatkiša koja poput sindikata otežava svaku moju ideju, svaki pokušaj. Ima Milanović i GSV sačinjen od poslodavaca i sindikata, a ja imam nedjeljne ručkove gdje mama i Žena imaju toliko različite stavove što bi ja trebao jesti, da se grčki jaz čini kao dječja brojalica. Kada se iščupa od sindikalaca i poslodavaca, onda mu lekciju očita Rohatinski. To su moji djelatnici na fitnesu, koji znaju što je idealno za mene, ali ja sam ne želim provesti zbog populizma koji vodim prema svojim osjetilima. Kad se Milanović riješi i Rohatinskog, eto mu oporbe za vratom. Oni znaju kako bi drugi trebali, a sami nisu znali dok su bili u prilici (ovo vrijedi za sve oporbe na kugli zemaljskoj). To su pojedini poznanici koji su toliko kritični, da im samo zbog svog odgoja ništa ne odgovaram. Ima Milanović i svoj kabinet. Oni svi klimaju glavom,govorio on na hrvatskom ili klingonskom, bitno da se klima. To su klimavci. Tako i ja imam prijatelja koji su drugi dan mog projekta rekli kako sam se prepolovio. Da sam Conan, prepolovio bi ja njih. Kada se Milanović riješi kabineta, zadnji mu je Slavko Linić kao najiskusniji lisac. To je moj kum. Čovjek koji uvijek ima dobru liniju, zna za sve preparate, čak i za one koji su tek u stadiju kliničkih ispitivanja, ali poput Linića, on ima svoje osobno mišljenje. To je da mi subotom moramo pojesti sendvič s piletinom iz Mozarta. Ako ne pojedemo, subota je propala. I koliko god mi imamo pravac, on svake subote iznese pred auditorijem svoj stav. Moram uvažiti, što ću. Zoki kao zadnja stepenica ostane Čačić, a meni Žena. Ona također želi biti prvi potpredsjednik. Govori samo jedanput kao pokret otpora u Alo Alo, kada joj ne odgovaraju mijenja pravila i samo kad poludim uspijem progurati svoje (10%). Kao i Zoka.

Ima Zoka i Josipovića, a ja imam punicu. Kako on tepe svoju priču, tepe i punica. Izgladnjelom i napaćenom, uvijek je spremna sa smiješkom staviti pred mene baklavu ili buhtlu. Nije Zoki i meni lako.