Sljedeći pakleni stroj je usisavač. Ne znam što nije u redu sa usisavačem. Nitko ga ne želi. Guramo ga nogom jedno drugom i podjednako završava kod oboje. Naravno, moj subjektivni stav ja da ja puno više usisavam. Žena se sigurno neće složiti. Mrzimo usisavač, čak ga i držimo na mjestu gdje ga ne možemo vidjeti osim kad ga baš tražimo. I da, nikada nisam niti ću naučiti koja vrećica ide u njega pa se uvijek iznova pravim mutav kad dođem u trgovinu.
Suđe. Žena kuha, a ja čistim mjesto radnje. Takav je dogovor. Uvijek imam osjećaj da zaprlja puno više nego je potrebno da bi se napravila klopa. U početku je to bilo stresno, ali kasnije je došla perilica suđa, sestrin dar s neba. Život mi se promijenio i u kuhinju sam počeo ulaziti s manje stresa. Danas se pranje suđa svodi na trpanje suđa u perilicu, stiskanje guma i vođenje računa ima li dovoljno kemije. No, tko voli puno papati poslovi u kuhinji mu ne predstavljaju problem.
No ne volim sve. Mrzim brisati prašinu. Nikada u životu neću brisati prašinu, makar me oni dokoličari s onog instituta prebacili u grupu u koju me Žena već svrstala.
Danas nisam nešto pretjerano pazio na prehranu. Dok temperatura ne ode u plus, ovo je nemoguća misija. Obećao sam sam sebi da neću pratiti patnju od ovoga.
Hehe, zanimljiv post :) Nema više pravila o podjeli kućanskih poslova
OdgovoriIzbrišiDvoboj.hr