utorak, 21. veljače 2012.

Pomoć i podrška

Moja okolina puna je podrške u ovoj mojoj borbi, ne znam koga bih najprije izdvojio, jer svi se trude zagorčati mi svaki dan mog skidanja kilograma. Kakav bi ja bio čovjek kada ne bi krenuo od Žene. Moja Žena je sjajna i teško je izdvojiti područje na kojem najviše pomaže. Ipak, Internet je područje koje joj je najslađe, vjerojatno zato što postoji publika. Neki dan mi je na zid Fejsa zalijepila Big Mac menu. To je neka slika nastala u kuhinji samog nečastivog. Čovječe, meni ta slika i miriše. Naravno našlo se tu 5 ljudi koji su lajkali sliku, a nakupilo se i 14 komentara. Naravno ni anoreksija nije zaobiđena. Nije prošlo 5 dana, a evo nove Internet provokacije. Ničim izazvana označila me na slici sa 100 palačinki. Odmah je 14 ljudi pohrlilo lajkati tu sliku, a kada sam ih u komentaru zamolio dami ne sjedaju na muku, pohrlili su lajkati i taj moj komentar. Provocira ona i stvarnom životu. Stalno me nagovara da pravim puding. J Ne pada jabuka daleko od stabla, pa tako ni moja Žena. Punica također podržava moju borbu, a ovaj vikend je poslala novi kontigent od 50-ak krofni. Zbrojivši one u zamrzivaču dolazim do brojke da ih više ima u mojoj kuhinji nego u fašničkoj republici u Samoboru. Poslala je ona i 20 sarmi (Žena je bila u Rijeci pa da mi ne budemo gladni). Stvarno se žena trudi, a u isto vrijeme me dovodi do ludila. Stvarno su joj dobre krofne. Poslala je ona prije dva tjedna i omanje brdo buhtli. Čovječe, u zamrzivaču imam više kolača, nego mesa. Bilo je tu i pohanog mesa kad odemo tamo. Super zbog djece. Naravno, tu je i mama. Mama tako kombinira namirnice, da bi se i Jacques Houdek ustao od stola prije kraja ručka i rekao da više ne može. Nakon svega dolazi kolač, obavezno s kremom. Jedan kolač = 20 minuta Orbidreka. Čovječe. Tu je i moj kum. Čovjek koji je najbolje informiran o ovome što radim, zna što prolazim, čak i preuzima i implementira neke stvari u svoju prehranu. Međutim, subotom kada poslije treninga naletim na kavu, ubrzo dođe i sendvič s piletinom. Nema boljeg sendviča do Mozartovog. Danas me pozvao da idem s njim na jednu T-HT prezentaciju u Osijeku. Kad tamo, švedski stol forneta, kroasana i ostalih čarolija od tijesta. Nisu imali sladila pa nisam ni kavu popio. Uh, kad se sjetim tog stola od jutros.
Kao što napisah prije 50 dana, bježite na drugu stranu ulice kad me vidite i pravite se da me ne poznajete. Samo mi nemojte pomagati. J Zezam se, ali stvarno punice de nemoj praviti krempitu u nedjelju.

Nema komentara:

Objavi komentar