Napokon sunce

Uvijek sam bio zimski tip, više volio -30 od +30. Mislio sam da je to zbog stava, ali sada shvaćam da nije. Zašto nema debelih medvjeda na ekvatoru? Zašto nema geparda i leoparda na Južnom polu? Vjerojatno zato što ne spadaju tamo. Nisam ni ja spadao u ljeto, frustracije od uske odjeće, skidanja u kupaći, a po zimi sve to lijepo sakriješ. Svake godine (već desetak unazad) sam planirao skinuti kile do ljeta, samo uvijek bi kretao u travnju ili svibnju. Nije se Mujo usrao što je WC daleko, nego je kasno krenuo. Tako sam i ja svake godine, sam bi sebi bio kriv. Na plaži bi izgledao kao nasukani kit, u vodi kao uginuli kit, a u gradu kao kit koji je prohodao. Mrzio sam ljeto. Gore od mora je samo kupanje na bazenu, kada su okolo desetci poznatih ljudi, a trebaš se skinuti u kupaće. Onda skočiš u bazen i shvatih kako više nema vode u njemu, a van bazena svi mokri do kože, voda čak odleti i do roštilja i pogasi ih. Ima još jedna frustracija na kupanju, a to je ručnik. Čovječe, meni je trebalo parkirno mjesto, a ne mjesto za odlaganje ručnika. Ručnik je također bio sporan, nitko ne pravi ručnike 200*140. Glupo je da se prelijevam na susjedni ručnik. Problem je bio i sladoled ili neka klopa. Nema smisla da te komentira pola bazena. Ono, kao vidi onog one ne jede na štapiću nego iz kutijici ili ipak kutije. Na moru je pak problem preveliko izlaganje suncu. Kada bi izgorio cijelu kremu bi potrošili na moju površinu, a o jogurtu nismo ni pomišljali, trebao bi amper. Ove godine je drugačije. Dok sam išao na fitnes, strašno bi me živcirao snijeg. Jedva sam čekao sunce. Skužio sam da se nešto mijenja. Kada je svanulo sunce, shvatio sam da se pretvaram u ljetni tip. Počeli su se kovati planovi da do kraja tjedna probam otrčati do Poloja. Ovo ljeto ću se i rolati. Pri svakom pokušaju sam izgledao kao Bambi na ledu, ali ovaj puta ću uspjeti. Do sada sam se kotrljao, a sada ću ubaciti i kotačiće. Kao srednjoškolac visio sam na koševima na Klasijama, vrijeme je i loptu izvaditi iz ormara. Reket svaki tjedan uzmem u ruku i jedva čekam lijepo vrijeme. Tenis sam počeo igrati još 1988. Kao osnovac, a kako su se kile gomilale sve rjeđe sam bio na terenu. Jedva čekam. Biti će i badmintona sa Ženom. Ona badminton može igrati 25 sati dnevno, a meni je je to uvijek bilo nekako ženskasto. Međutim, kada sam vidio Putina kako ganja glupu pernatu lopticu, više me ništa ne sprječava da igram badminton. Vozit će se i bicikl. Optimizam se nakon puno godina napokon vratio.