nedjelja, 12. veljače 2012.

Maskenbal

Vrijeme je maškaranja. U petak je bio Zumba maskenbal. Prošle godine sam išao pa je Žena po defaultu mislila da ću ići i ove. Bez veze sam nataknuo kapu Djed mraza, obukao crvenu majicu i zbog konfiguracije mog tijela nitko nije skužio da nemam bradu, nego su svi u meni vidjeli Djed mraza. Jako se veselila čak joj i moj neodlazak nije teško pao. Žena je odlučila biti Štrumfeta. Nabavila si je neku plavu kombinaciju, periku, bijelu kapu, čak i plavu boju kojom se nameljala. Ubiti što ja uopće mogu biti na maskenbalu. Ono što mi prvo pada na pamet, kao i 99% vas je Obelix. S punim pravom i pokrićem mogu nositi njegov kostim. Mogu pojesti vepra, veći sam od gotovo svih ljudi koje poznajem, čak bi mogao biti i Gal, al stvarno. Obelix je zakon samo što nigdje nema kostima, a i gdje bi našao one pletenice, a i po zimi bi se smrzao Šteta, bio bi dobar Obelix. Sljedeći koji ima dosta sličnosti sa mnom bio bi Shrek. Osim što smo obojica divovi nježnog srca, plećati smo, a i namučili smo se da bi došli do svojih izabranica. Onda kreću razlike. Shrekova žene je bila lijepa pa se proružnila, a ova moja babyface Žena je sve ljepša. Samo priča više od Shrekovog magarca, ali je i zanimljiva kao i on. Mogao sam se maskirati i u bivšeg ministra financija Šukera, dosta je sličnosti. Sličnu sjenku vučemo za sobom, obojica imamo nekakvu ekonomiju završenu, znamo nešto o proračunu, ali ne i kako ga dobro napraviti i ono što je najvažnije. Obojica možemo pomesti švedski stol i doći kući gladni. Od istočnjačkih verzija, najbliži mi je sumo borac. Osim što bi se među njima odlično osjećao i djelovao donekle pothranjeno sviđa mi se kako su glupim pričama od najobičnijeg sala stvorili predmet obožavanja. Tko bi shvatio te Japance. Dovoljno im je pogledati kakve crtiće prave. Nisu njima svi kod kuće. Jedino mi njihova radna odjeća ne ide pod kapu. Ne bi mogao paradirati okolo sa špagom u stražnjici. Baš bez veze. Žena je na kraju otišla sama.
Kad sve saberem shvatio sam da je najbolje ostati doma. Jučer sam gledao Troju. Ako nastavim ovako, možda na godinu budem Ahil, a žena može biti Anđa.

Nema komentara:

Objavi komentar